Петиција против одржавања концерата Дорис Драговић

Pre nego sto kupite kartu za koncert Doris Dragovic setite se ovog detalja .....

Krim-tehničar MUP-a Hrastov je kao pripadnik specijalne jedinice MUP-a 21. rujna 1991. dobio zapovijed da na Koranskom mostu preuzme skupinu zarobljenih vojnika koji su se predali hrvatskoj strani. Radilo se o rezervistima iz okolnih sela koje je JNA na brzinu regrutirala. Iako razoružani zarobljenici ničim nisu ugrozili život hrvatskim policajcima, Hrastov je pucao na njih mitraljezom "Ultimax", a kad su pali na zemlju iz neposredne blizine dokrajčio ih je pucajući im pištoljem u glavu, trupove i udove, nakon čega su leševi izbodeni nožem. Tog dana, utvrđeno je na Sudu, ubijeni su rezervisti Jovan Stipić, Božo Kozlina, Nebojša Popović, Milić Savić, Milenko Lukač, Nikola Babić, Slobodan Milovanović, Svetozar Gojković, Miloš Srdić, Zoran Komadina, Mile Babić, Vaso Bižić i Mile Peurača.

Hrastov se na suđenju branio tvrdnjom da je trinaest nenaoružanih ljudi pobio u samoobrani, jer da mu je bio ugrožen život, što, kako je utvrdio Vrhovni sud, ne odgovara istini jer fotografije i skice s mjesta događaja govore suprotno kao i svjedok Svetozar Šarac čiji je iskaz karlovački Županijski sud u potpunosti zanemario. Šarac je kazao da su na Koranski most došle tri osobe u maskirnim uniformama s navučenim čarapama na glavi i s udaljenosti od dva metra rafalno pucali po zarobljenicima. Kako se sudilo Hrastovu u Karlovcu, najbolje ilustriraju riječi suca Mladena Kosijera koje su već pronašle svoje mjesto u neslavnoj antologiji hrvatskoga pravosuđa. Naime, Kosijer je oslobađajuću presudu Hrastovu ovako komentirao: "Da se radilo o nekoj bezuvjetnoj likvidaciji, postavlja se pitanje bi li ostala dva preživjela svjedoka."

Umjesto da bude lišen slobode, Hrastov je neposredno nakon počinjenog zločina zajedno s ostalim policajcima iz te skupine prebačen u središnju policijsku stanicu u Zagreb, da bi dan poslije, 22. rujna, bez saslušanja, premješten u elitnu antiterorističku jedinicu PU Bjelovar. Uhapšen je tek nakon napisa u medijima 5. ožujka 1992. godine, pod optužbom da je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Već u rujnu 1992. godine, uz ovacije prisutne publike, karlovački Okružni sud oslobađa ga krivice. Nakon suđenja, Hrastov postaje jedan od zapovjednika u Specijalnoj policiji PU karlovačkoj.

Odlikovanje i priznanje

Prema izvještaju Hrvatskog helsinškog odbora, Hrastov je nakon akcije "Oluja" bio "samoproglašeni zapovjednik posebnog zatvora u Staroj školi u Ozlju, gdje su zvjerski mučeni građani srpske nacionalnosti koji su se predali hrvatskim vlastima", o čemu je HHO pismeno obavijestio MUP. Međutim, nitko od odgovornih ni tada nije reagirao. Hrastov je nesmetano nastavio raditi. Nije dobio izvanredni otkaz, nije pokrenut stegovni postupak protiv njega, nije suspendiran, niti je na bilo koji drugi način sankcioniran, premda je policija, u kojoj je zaposlen, morala sudjelovati u istrazi na osnovu koje je podignuta kaznena prijava.

"U načelu, praksa je da se kod takvih slučajeva daje izvanredan otkaz ili se pokreće stegovni postupak. U svakom slučaju, izriče se zabrana obavljanja policijskog posla", kaže Feralov izvor blizak policiji. Službeno objašnjenje nam je dao glasnogovornik Mehun: "Policijskom službeniku po sili zakona može prestati služba u MUP-u samo u slučaju kada je pravomoćno osuđen za kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti". A kako Hrastov nije osuđen - da nije Vrhovnog suda, bio bi oslobođen - nema nikakve osnove da bude sankcioniran. Štoviše, u međuvremenu ga je pokojni predsjednik Franjo Tuđman odlikovao Redom Nikole Šubića Zrinskog za "junački čin u ratu", a karlovačka Županijska skupština 1996. godine dodijelila mu je javno priznanje, kao zaslužnom građaninu koji je zadužio karlovački kraj!?