Smrtna kazna za silovanje dece i žena

#1: -  

 Apsolutno je potrebno uvesti smrtnu kaznu kada je u pitanju slučaj sa jasnim materijalnim dokazima kao što su anđeli mala Anđelina i djevojčica Tijana Jurić. Ova država nema novca da finansira smještaj i ishranu prokletih degenerika kao što su prokletnici vladica rasković i dragan đurić DaBogDa se živi raspadali i vječno gorjeli u paklu.  Dakle, nesumljivo je jasno i neophodno da se uvede smrtna kazna za takve degenerike sa JAVNOM EGZEKUCIJOM kako bi njima slični degenerici mogli da dođu na lokalitet egzekucije i da vide šta ih čeka ako se usude da spopadaju i terorišu djecu i žene. Svrha države kao institucije nije samo da čuva sopstvene granice već da štiti građane i da utjera strah u kosti navedenih prokletnika i sličnih degenerika čija je egzistencija SRAMOTA za njihove porodice i majke iz čijih su se utroba iznedrili. Nadalje, sa duhovne tačke gledišta, svrha života svakog ljudskog bića jeste spas vlastite duše i u finalu jedinstvo sa Božanskim. Jedino ubica koji je u  stanju da se istinski pokaje za svoja nedjela, teoretski rečeno da doživi prosvjetljenje i takav nivo jedinstva sa Božanskim koji bi mu apsolutno onemogućio da ponovo počini takvo nedjelo, zaslužuje da nastavi da živi u zatvoru-doživotno. Magnituda zločina koje su počinila gore navedena dvojica imbecila i činjenično stanje stvari ukazuju da je pokajanje i prosvjetljenje nemoguće za njih, oni ne znaju ni za Boga, ni za dušu, ni za duhovno postojanje. Očekivati od njih neko pokajanje bilo bi kao očekivati od svinja da rješavanju zadatke iz više matematike, što je apsolutno i očigledno izvan dometa svinja. Tako je i pokajanje i prosvjetljenje izvan dometa te dvojice prokletnika. Dakle, što duže njihove crne i prljave duše egzistiraju u njihovim tijelima u ovom životu u kome su vinovnici takvih strahovitih zločina, to je gore po društvo, a gore je i za njih same, jer spas njihovih duša može da počne tek nakon njihove smrti i napuštanja ovih tijela u kojima su počinili takve užasavajuće zločine. Hoćemo pravdu, a pravda je da oni nemaju prava na život nakon užasavajućih nedjela koje su počinili. Što se tiče potencijalne zloupotrebe smrtne kazne, koju sugerišu protivnici smrtne kazne, ona je moguća samo u slučajevima bez jasnih materijalnih dokaza, tako da se u takvim slučajevma smrtna kazna ne treba ni primjenjivati. Ali za ovakve slučajeve u kojima su materijalni dokazi čisti i jasni, smrtna kazna je neophodna, potrebna,  dovoljna i pozitivna kao edukativni primjer za ostatak društva.