Петиција против одржавања концерата Дорис Драговић
Re: Биљана Ђоровић
AKO VAM NE PAŠE U HRVATSKOJ ŠTA NE GIBATE PRVIM VLAKOM NA ISTOK ?? JA NE BIH ŽIVJELA U ZEMLJI GDJE MI SE NIŠTA NE SVIĐA ,UOSTALOM ŠTA SE KOGA VRAGA CIJELO VRIJEME BUNITE ,DA ŽIVIM U NJEMAČKOJ PRILAGODILA BIH SE NJIHOVOM OZRAČJU ,OBIČAJIMA I LJUDIMA OKO SEBE ,VI TO NEZNATE ,VI BI SVE KAO MALA DJECA ,AKO NIJE PO MOJEM ONDA NEĆE BITI NI PO TVOJEM .....DAJ VIŠE ODRASTITE
13:13, 01.02.2014.
Re: Re: Биљана Ђоровић
#302: XYZ - Re: Биљана Ђоровић
XYZ-Hoćeš da budeš Hrvat, a ne znaš Hrvatski!
This comment has been removed by the site administration.
Reason for the removal: spam
This comment has been removed by the site administration.
Reason for the removal: spam
This comment has been removed by the site administration.
Reason for the removal: spam
This comment has been removed by the site administration.
Reason for the removal: spam
This comment has been removed by the site administration.
Reason for the removal: spam
Županijski sud u Varaždinu, RH, 2005.
Zdenko Radić, Zoran Maras i Ivana Orlović su u noći 3. na 4. listopada 1991. g. došli u zgradu PU (policijske uprave) i od Tihomira Wagnera uzeli ključeve, a potom iz prostorija za zadržavanje izveli šest ratnih zarobljenika u uniformama JNA i civila Savu Kovača, odvezli ih u šumu Česma kod Malog Korenova gdje su ih rafalnom i pojedinačnom paljbom strijeljali. Ratni zarobljeni su smrtno stradali a civil Savo Kovač zadobio je teške tjelesne povrede.
PRESUDA
Dana 28. veljače 2005. godine, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Varaždinu, objavilo je presudu, kojom se svi optuženici oslobađaju optužbe jer se nije moglo dokazati djelo niti supočiniteljstvo.
Vijeće je, međutim, utvrdilo slijedeće činjenice:
- da su žrtve bile ratni zarobljenici, pripadnici bivše JNA te jedan civil;
- da su svi osim jednoga identificirani na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu;
- da su u noći 3. na 4. listopada 1991. godine izvedeni iz PU Bjelovarske, odvezeni u šumu «Česma» i strijeljani pri čemu je smrtno stradalo šest ratnih zarobljenika, a civil Savo Kovač preživio strijeljanje uz zadobivanje teških tjelesnih povreda; da je nakon toga došao do policijskog punkta gdje je zatražio pomoć;
- da je prvooptuženi došao 3. listopada 1991. godine, nešto prije 19,00 sati, u zgradu PU Bjelovarske, rekao voditelju operativnog dežurstva da će tijekom večeri doći specijalci po ratne zarobljenike i odvesti ih;
- da su drugo, treće i četvrtooptuženi u noći 3. na 4. listopada 1991. došli u PU te da im je svjedok Wagner dao ključ od podrumskih prostorija.
Krim-tehničar MUP-a Hrastov je kao pripadnik specijalne jedinice MUP-a 21. rujna 1991. dobio zapovijed da na Koranskom mostu preuzme skupinu zarobljenih vojnika koji su se predali hrvatskoj strani. Radilo se o rezervistima iz okolnih sela koje je JNA na brzinu regrutirala. Iako razoružani zarobljenici ničim nisu ugrozili život hrvatskim policajcima, Hrastov je pucao na njih mitraljezom "Ultimax", a kad su pali na zemlju iz neposredne blizine dokrajčio ih je pucajući im pištoljem u glavu, trupove i udove, nakon čega su leševi izbodeni nožem. Tog dana, utvrđeno je na Sudu, ubijeni su rezervisti Jovan Stipić, Božo Kozlina, Nebojša Popović, Milić Savić, Milenko Lukač, Nikola Babić, Slobodan Milovanović, Svetozar Gojković, Miloš Srdić, Zoran Komadina, Mile Babić, Vaso Bižić i Mile Peurača.
Hrastov se na suđenju branio tvrdnjom da je trinaest nenaoružanih ljudi pobio u samoobrani, jer da mu je bio ugrožen život, što, kako je utvrdio Vrhovni sud, ne odgovara istini jer fotografije i skice s mjesta događaja govore suprotno kao i svjedok Svetozar Šarac čiji je iskaz karlovački Županijski sud u potpunosti zanemario. Šarac je kazao da su na Koranski most došle tri osobe u maskirnim uniformama s navučenim čarapama na glavi i s udaljenosti od dva metra rafalno pucali po zarobljenicima. Kako se sudilo Hrastovu u Karlovcu, najbolje ilustriraju riječi suca Mladena Kosijera koje su već pronašle svoje mjesto u neslavnoj antologiji hrvatskoga pravosuđa. Naime, Kosijer je oslobađajuću presudu Hrastovu ovako komentirao: "Da se radilo o nekoj bezuvjetnoj likvidaciji, postavlja se pitanje bi li ostala dva preživjela svjedoka."
Umjesto da bude lišen slobode, Hrastov je neposredno nakon počinjenog zločina zajedno s ostalim policajcima iz te skupine prebačen u središnju policijsku stanicu u Zagreb, da bi dan poslije, 22. rujna, bez saslušanja, premješten u elitnu antiterorističku jedinicu PU Bjelovar. Uhapšen je tek nakon napisa u medijima 5. ožujka 1992. godine, pod optužbom da je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Već u rujnu 1992. godine, uz ovacije prisutne publike, karlovački Okružni sud oslobađa ga krivice. Nakon suđenja, Hrastov postaje jedan od zapovjednika u Specijalnoj policiji PU karlovačkoj.
Odlikovanje i priznanje
Prema izvještaju Hrvatskog helsinškog odbora, Hrastov je nakon akcije "Oluja" bio "samoproglašeni zapovjednik posebnog zatvora u Staroj školi u Ozlju, gdje su zvjerski mučeni građani srpske nacionalnosti koji su se predali hrvatskim vlastima", o čemu je HHO pismeno obavijestio MUP. Međutim, nitko od odgovornih ni tada nije reagirao. Hrastov je nesmetano nastavio raditi. Nije dobio izvanredni otkaz, nije pokrenut stegovni postupak protiv njega, nije suspendiran, niti je na bilo koji drugi način sankcioniran, premda je policija, u kojoj je zaposlen, morala sudjelovati u istrazi na osnovu koje je podignuta kaznena prijava.
"U načelu, praksa je da se kod takvih slučajeva daje izvanredan otkaz ili se pokreće stegovni postupak. U svakom slučaju, izriče se zabrana obavljanja policijskog posla", kaže Feralov izvor blizak policiji. Službeno objašnjenje nam je dao glasnogovornik Mehun: "Policijskom službeniku po sili zakona može prestati služba u MUP-u samo u slučaju kada je pravomoćno osuđen za kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti". A kako Hrastov nije osuđen - da nije Vrhovnog suda, bio bi oslobođen - nema nikakve osnove da bude sankcioniran. Štoviše, u međuvremenu ga je pokojni predsjednik Franjo Tuđman odlikovao Redom Nikole Šubića Zrinskog za "junački čin u ratu", a karlovačka Županijska skupština 1996. godine dodijelila mu je javno priznanje, kao zaslužnom građaninu koji je zadužio karlovački kraj!?
| This discussion has been closed. |
This comment has been removed by the site administration.
Reason for the removal: spam