Protiv emitovanja serije "Ravna gora"
Re: Ravnogorac
Najzad neko korektan i sa vase strane. Samo, ne bih mogao da se slozim da cilj bas uvek opravdava sredstva. Saradnjom sa okupatorom, Cetnici su sebe jasno svrstali na stranu porazenih. Uz to, u zelji da sacuvaju Srpski, doprineli su(i direktno i indirektno) progonu drugih i drugacijih.Ideolosko ubedjenje postujem, iako se ne slazem, medjutim, Cetnici u WW2 se nisu cak ni tih rojalistickih ubedjenja drzali vec im je primarni cilj bio "borba protiv komunista". Hitler je jos u "Mein Campf" predvideo da Jevreji, Romi i Sloveni moraju nestati u cilju stvaranja novog svetskog poretka. Pre ili kasnije, Hitler bi istrebio Srbe, kao i Hrvate uostalom. Cak je i on sam izjavio da mu se Hrvati gade i da su odvratni. Prema tome, jasno je da je Fasizam zlo apokaliptickih razmera, zlo koje pojedinim, "nepodobnim" ljudima direktno negira pravo na postojanje. Sa takvim zlom, ne sme biti nikakvog kompromisa i ne postoji cilj koji moze da opravda takav kompromis. To bi bilo kao kada bi se, da se posluzim recnikom vernika, "sklapao pakt sa samim djavolom". Nasa je covecanska duznost da se tome suprotstavimo svim raspolozivim sredstvima!
Re:
Masakr u Vranicu, pokolji muslimana u Foci, pokolj ranjenika na Neretvi, etc. Kako te nije sramota da dodjes ovde i da se gadjas zrtvama? Ovde niko ne osporava da su Partizani cinili zlocine, ne tolike koliko im se pripisuje naravno, i nisu svi pobijeni bas bili cvecke, ali niko ne negira da su postojali zlocini. Medjutim, to ne moze biti opravdanje za zlocine Cetnika izmedju ostalog i za njihov najveci zlocin, saradnju sa okupatorom protiv antifasistickih snaga. I pored posleratnih zlocina, Partizani su se jedini suprotstavljali okupatoru, borili se i oslobodili Jugoslaviju i to ne moze da ponisti niti jedan zlocin.
Zašta traže pare i pretplatu ?
Re:
Sta je ovo? Sadrzaj sa naslovima poglavlja neke tamo knjige, nekog tamo cetnickog autora! Te price o saradnji Partizana i okupatora su cista izmisljotina kao i Drazin antifasizam. Da su saradjivali sa okupatorom, ne bi ih taj okupator tako surovo proganjao i pokretao cak 7 velikih ofanziva sa ciljem da se uniste partizanske snage. Pregovora izmedju njih je bilo(Martovski pregovori), ali u svojstvu zaracenih snaga, a ne saveznika. Uostalom, ako su i gibanicari, i ljoticevci, i nedicevci, i ustase, pa sad i Partizani saradjivali sa okupatorom, gde je tu onda druga strana u sukobu. To je cista smejurija!!!
Re:
Pa poenta je u tome što se od našeg poreza (naših para) finansira snimanje toga. treba zaustaviti snimanje.
Važno je ovdje spomenuti da su se iste noći, kada će u Foču ući četnici, tj. 4./5. decembra 1941. godine, po naređenju ustaških vlasti u Sarajevu, u najvećoj tajnosti povukle iz Goražda i Foče domobranske jedinice, kako ne bi, navodno, uznemiravali muslimansko stanovništvo, koje bi inače pošlo sa njima u smjeru Gacka i tako bilo spašeno. Ovo govori da je sarajevska ustaška vlast imala informacije o prikupljanju četnika iz Srbije, Crne Gore i domaćih izroda oko i iz Foče, a ta vlast je bila dužna da spriječi pokolje, ne samo u Foči nego i u Višegradu, Goraždu, Čajniču, Rogatici i drugim mjestima, što nije učinila. Tada niko od nas muslimanskih stanovnika grada, nije mogao pretpostaviti da će nas ni krive ni dužne četnici, kako oni iz Srbije i Crne Gore, tako i domaći pravoslavci iz Foče (osim nekoliko časnih izuzetaka), ubijati samo zato što se istom Bogu molimo u džamiji a ne crkvi.
Do rata, tj. do 1941. godine, postojalo je neko poluvojno društvo četnika, sastavljeno od naših poznatih građana pravoslavne vjere, a možda čak i muslimanske vjere i ničim se nije dalo naslutiti da će se ti naši sugrađani iz spomenutog društva za godinu, dvije preobraziti u ubice. Moram napomenuti da su neki članovi tog društva u doba pokolja Muslimana odbili da učestvuju u zločinima nad svojim komšijama muslimanske vjere.Lahkovjernost, neopreznost i nesposobnost naših ljudi muslimanske vjere da mrze pripadnike druge vjeroispovijesti, a posebno svoje komšije, nažalost, skupo su plaćeni. Svjedok sam vrlo korektnih međusobnih odnosa do 1941. godine između građana pravoslavne i muslimanske vjere i punog međusobnog priznavanja i tolerancije. O pojedinim vrlo rijetkim ekscesima ne treba govoriti.Upravo ta šarolikost narodnih, vjerskih i drugih običaja je vijekovima svima nama davala posebnu punoću i ljepotu življenja. Sve je to smetalo nekim bolesnicima – plemenskim – poglavicama da ostvare etnički – vjerski čiste svoje “velike” države preko mrtvih Muslimana, ali uz prethodno omamljivanje svojih masa bojnim pokličima o njihovoj ugroženosti. Kao da su zaboravili da je civilizovan svijet već odavno ušao u eru elektronike i vasionskih letova i da je vrijeme plemenskih ratova, bar što se tiče Evrope, davno prošlo! Prije bi se reklo da je cilj tih bolesnih primitivaca da se, kao velike vođe, oni lično ušuljaju, makar i kao negativci, među velikane svojih naroda. Poznato je pod kakvim predznakom su “ušli” u historiju civilizacije Džingis-kani, Vandali, Huni, Hitleri, Draže Mihajlovići, Pavelići i drugi “velikani” sa smetljišta historije.
Procjenjuje se da je ljeta 1941. godine, tj. do prvog pokolja Muslimana, u fočanskom kraju bilo od 65% do 70% stanovnika muslimanske vjere i oko 30% - 35% pravoslavne vjere. Ovaj, nazvan prvi pokolj, trajao je od 5. decembra 1941. godine do 20. januara 1942. godine, kada su nas oslobodili Titovi partizani iz pravca Crne Gore, i to bez ijednog ispaljenog metka!
Cifra poklanih i ubijenih muslimanskih stanovnika Fočanskog sreza, što Fočaka što izbjeglica sa sela, Rogatice i drugih mjesta, kreće se oko 6.000 i to pretežno muškaraca, kako je to bilo predviđeno programom sa Ravne Gore od 30. 6. 1941. godine.
Samo iz fočanske porodice Muftić u gradu je ubijeno, zaklano i skuhano 16 osoba od 9 do 72 godine starosti, a iz porodice Tahmaz iz fočanskog sela Saš četnici su u toku tog pokolja ubili i zaklali 30 osoba starosti od 5 do 65 godina. O ogromnoj pljački trgovina, zlata, roba iz kuća, te ćilima iz džamija ovdje neće biti riječi. Preživio je samo onaj muškarac koji je imao sklonište u kući, u avliji, bašti i sl. Iz opkoljenog grada se nije moglo nigdje izbjeći.
* Oslobođenjem Foče, 20. januara 1942. godine, Titovi partizani su nastojali normalizovati život u opustošenom gradu, ali su se već 10. maja 1942. godine morali povući iz Foče, nakon čega je ponovo došla hrvatska i italijanska vlast i nešto vojske u grad. Moram spomenuti činjenicu da su za skoro sve vrijeme ovog pokolja nad muslimanskim stanovništvom Foče, bile stacionirane partizanske jedinice u neposrednoj blizini grada.
* Drugi pokolj nad muslimanskim stanovništvom Foče i okolnih sela desio se 19. augusta 1942. godine. Oko dva mjeseca prije tog zlokobnog dana su se srpsko- crnogorski četnici okupljali oko grada, a gradske hrvatske vlasti nisu dozvoljavale nikom da napusti grad, da pređe preko mosta na lijevu obalu Drine, osim službenim licima i sl., ni trgovcu, ni đaku, ni bolesniku. Male posade vojske tzv. NDH za odbranu grada, slabo naoružane (civile nisu naoružavali) tog 19. augusta 1942. brzo su se razbježale i otvorile put koljačima – četnicima da po drugi put uđu u grad. Hiljade stanovnika je pojurilo iz kuća, ostavljajući sve, prema Drinskom mostu. “Most”, dio na čeličnim užadima (srušili ga partizani prilikom povlačenja iz grada maja 1942. godine) nije izdržao masu naroda i stoke.
Most je pao u plahovitu Drinu i oni koji su se tog trenutka nalazili na mostu su stradali, kao i veći dio onih koji nisu uspjeli preći most pa su se vraćali u grad u ruke četnicima.* Ginuli smo i mi koji smo prešli most, jer su na nas, nenaoružane civile, sa najviše djece, četnici pucali sve do Ustikoline. Kasnijim zatvaranjem obruča, negdje 4-5 km od Foče, prema Ustikolini, pobili su sve one koji su ostali u obruču! Pretraživali su šumarke i sve ubili. Prema izvorima, tom prilikom je ubijeno oko 2.000 osoba muslimanske vjere.* Treći pokolj muslimanskih stanovnika fočanskog kraja zbio se koncem 1942. god. i prvih mjeseci 1943. god., mahom nad seoskim stanovništvom Pljevalja, Čajniča i Foče koje nije uspjelo izbjeći. Iz četničkih dokumenata se vidi da su tada ubili oko 8.000 žena, djece i staraca.
Pobjedom Titove NOV (partizana) nad njemačkim i italijanskim fašističkim okupatorima naše zemlje i njihovim slugama četnicima i ustašama, maja 1945. god. počelo je vraćanje preživjelih izbjeglica na svoja ognjišta, što je trajalo najvećim dijelom 1945. i 1946. godine.
Znatan dio izbjeglih se nikad više nije vratio u svoj kraj.
Subjekt
U Prvom svetskom ratu bio u zloglasnoj austrougarskoj 42. vražjoj diviziji u napadu na Srbiju, zašta je dobio unapređenje
Na čelo partije došao potkazivajući suparnike Staljinu
U Španskom građanskom ratu lično vodio likvidacije trockista
Uspostavljanje komunističke vlasti nelegitimno - lažirano istorijsko zasedanje AVNOJ u Jajcu - više od pola delegata koji su navodno glasali za odluke nije bilo prisutno
Krajem 1944. Srbija velikom većinom bila protiv komunista
1945. zabranio povratak proteranih Srba sa Kosova i Metohije
Sremski front uspostavio kako bi rešio „srpsko pitanje"
Nepostojeće istorijsko „ne" Staljinu - Staljin njemu rekao „ne"
Brionskim plenumom 1966. postavio temelje albanske državnosti na Kosovu
Ustav 1974. koji predviđa raspad Jugoslavije (i Franjo Tuđman konstatovao zahvalnost Titu „koji je kao Hrvat udario temelje hrvatske državnosti)
Тито се са Енвером Хоџом, тада председником(диктатором) Албаније договарао око прављења Балканске федерације у коју би ушла и Албанија, план им је био да се Албанија у чијем би саставу било и Косово прикључи Југославији и кад дође време да се једноставно отцепи од Југославије са Косовом. Енвер Хоџа је у разговору са Титом њему предлагао да му преда КиМ због већинског Албанског становништва али Тито му је одговорио дипломатски: ‘‘Срби то не би разумели’‘!
Захладњивањем односа између Југославије и СССР 1948 захладнили су односи и са СНР Албанијом која је тај тренутак искористила за увећано убацивање терориста, шпијуна Сигуримија(албанске тајне службе) и пропагандног материјала у Југославију. Тадашња УДБА и ОЗНА на КиМ су сјајно обављали посао уништавања илегалних шиптарских организација. само у периоду од 1956 до 1966 СДБ(Удба) Југославије открила је 798 агената Албанске тајне службе.
Оставка Александра Ранковића(министра унутрашњих послова) на брионском пленуму због наводног прислушкивања Тита Косову и Метохији је донело нова зла. Због смењивања Ранковића направљена је велика чистка у СДБ. Албанци на КиМ ‘‘ослобођени’‘ од новодног терора Ранковића тражили су од Тита већу аутономију од постојеће, да би је добили они су изашли на демонстрације 1968 после којих (уместо да се крене жешћим путем сузбијања национализма) су добили амандмане на већ постојећи устав исте те 1968 године.
Тим амандманима Тито је на инсистирање Фадиља Хоџе, Ниманија и осталих челника ПК КПЈ Космету обезбедио: законодавну, извршну и судску власт што је потврђено и уставом из 1974. Косово и Метохија имала је све сем назива ‘‘република’‘. Шиптари су тим уставом имали обавезу само да шаљу омладину у ЈНА док су с друге стране од Југославије(највише од Србије) узимали новац за ‘‘неразвијеност’‘ и враћање иностраних дугова али и слали своје кадрове на истакнуте позиције у ЦК КПЈ. Такозвана ‘‘ужа Србија’‘ није могла да се меша у политику своје две покрајине и њихов устав док су те две покрајине имале право вета(забране) на неку од одлука ‘‘уже Србије’‘ која се њима не свиђа.
| This discussion has been closed. |