STOP MASOVNOM UBISTVU PASA U PRNJAVORU!

Nekada me stid što sam čovjek, toliko je bijesa u meni i ljutnje u meni da ne smijem ni izgovoriti ono što osjećam prema tim monstrumima, prema tim čudovištima koji kroje zakon i koji određuju kada će koje stvorenje umrijeti od srca bi im poželio da im smrt dođe i u kuću pa da monstrumi osjete kako je gubiti nekoga koga voliš, ja ih imam 70 i najsretniji bi bio da ih mogu udomiti još više, prokleta ova država, prokleti ovi sistem, ja sam najsretniji bio u Titinoj državi, ovo da je država samo malo truda može se napraviti čist i lijep Azil za ove duše pa sa biroa za zapošljavanje zaposliti kojeg jadnika ali koji voli životinje uz malo sredstava prokleta ova država može riješiti problem ovih nedužnih bića a usput i zaposliti kojeg jadnika kojem djeca kod kuće nemaju šta jesti, ljudski od srca takvim monstrumima želim da im se vrati na najmilijima, to nisu ljudi, to nisu životinje, to su paraziti, to su monstrumi, moram prestati pisati, početi ću psovati, a od mojih psovki i đavo bi se ogradio, šta osjećam i mislim za te monstrume