Avgustovski Rok

Sada je već potpuno jasno da reforma studiranja koju sprovodi Univerzitet Crne Gore, a čija je, samo jedna od posljedica novoproklamovani avgustovski rok, za jedini cilj ima dodatno urušavanje državnih, i afirmaciju privatnih fakulteta. Odluke koje radna tijela UCGa iz dana u dan donose, bez ikakvog sluha za stvarne probleme i potrebe studenata, dovode u pitanje svrhu postojanja ove institucije (nažalost, institucije samo na papiru). Naravno, (ne)rad Univerziteta već godinama unazad se zasniva na stambenom i finansijskom obezbjeđivanju "podobnih" i zadovoljenju ličnih interesa pojedinaca (najbolji pokazatelj su uslovi u ustanovama visokog obrazovanja širom zemlje), međutim ovo što je sad posrijedi je presedan i nikad ozbiljnija prijetnja za sve sadašnje i buduće studente. Sve ovo se vjerovatno moglo predvidjeti nakon imenovanja nove uprave Univerziteta, ili još ranije, kada je u pitanje dovedena stručnost i zvanje resurnog ministra, al' valjda nam je sve to postalo normalno. Ono što nikada neće biti normalno je izostanak bilo kakve reakcije onih kojih se sve ovo tiče. I dok se izostanak reakcije profesora može "pravdati" strahom, raznim pritiscima, ili jednostavno ličnim interesima, izostanak reakcije kod studenata je neoprostiv. I ne, nije riječ o studentima koji se nalaze u strukturama studentskih organizacija, jer je već svima jasno da njihovo djelovanje ima vrlo malo dodirnih tačaka sa iskrenom borbom za prava studenata i poboljšanje njihovog statusa, već je riječ o "običnom" studentu na kojeg ove odluke imaju najveći uticaj. Ne treba zaboraviti da je odluka o avgustovskom roku izglasana još tokom prošle studijske godine, a studenti povjerenici (koji su uostalom i dali glas takvoj odluci) su nam "zamazali oči" odlaganjem stupanja na snagu pomenute odluke za narednu studijsku godinu. I eto, nakon praktično godinu dana, "smogli smo snage" da organizujemo elektronsku peticiju i "odvojimo dio svog vremena" da bi je popunili. Nevjerovatna letargičnost onih koji bi trebali biti pokretačka snaga ovoga društva i inicijatori promjena. Nekada, pomislim da bolje i nezaslužujemo, a ono što je sigurno je da bolje i nećemo dobiti dok ne shvatimo da su oni tu zbog nas, a ne mi zbog njih.