Otvoreno pismo direktoru GAK-a u Višegradskoj,prof.Stefanoviću

Poštovani profesore Stefanoviću,


Ja sam bila pacijent GAK-a,bila sam trudnica,ležala sam na odeljenju Humane reprodukcije,za njih sve pohvale.Porodjena sam carskim rezom,prebacena na intenzivnu negu.Na intenzivnoj nezi se ponasaju prema zenama kao prema kravama.Žalila sam se setri koja je došla u treću smenu da me boli žuč,jer imam kamen,dala mi je novalgetol rekla da se ne derem i da spavam.A onda su i njih dve sestre otišle da spavaju.Tog momenta nas je bilo tri u šoku.Jedna žena isto porodjena carskim rezom i jedna trudnica sa rasutim trombom.Ustale su u pet da nas srede.Porodjena sam 17.09.2015 u 12h po podne,beba je dobila devetku.Ujutru u 08:00 je ušla dr.Mirjana Jovandarić,pitala je ko je Muranović Dijana,ja sam rekla da sam ja.S vrata je počela da viče. Došla je do mog kreveta i počela da viče:"Ja nemam ništa lepo da vam kažem za bebu!" Pitala sam kako nemate? Odgovorila je:"Beba je umrla jutros u 5:15!" Onda je pocela da priča doktroki koja je bila tu,kako i šta,nisam je više čula.Mog muža niko celu noć nije obavestio da nam se dete bori za život.Niko celu noć nije pozvao.Niko nije došao i rekao meni da mi se dete bori za život.Nisu mu javili ni da je dete umrlo,moja mama je zvala da pita kako je beba,pa su joj rekli da je beba umrla i ona je javila mom mužu.JA moje dete nisam videla,nisam ga uzela u ruke,nisam poljubila i neću to moći nikad.Tek posle svega toga,kad se par sati posle toga skupila gomila lekara došla je jedna doktorka anestezilog,otkrila me i pritisla mi žuč,kad sam počela da stenjem,rekla je da pozovu hiruga.Pozvali su hirurga,pa sam dobila buskopan.Sledeća noć na intenzivnoj je prosla isto,sestre su nam dale šta su trebale da nam daju i otišle da spavaju.Jedna od žena nije mogla da spava od bolova,a ja od tuge.U tri je zvala sestru,nije mogla da je dozove,pa sam i ja počela da je zovem,a ona je pitala šta je toliko hitno u tri ujutru?! Konacno je doslo jutro,prebacili su me na postoperativno odeljenje,gde nisam znala šta treba da pijem od lekova,niti sam imala te lekove,da bi dosla sestra i rekla mi da ja moram da pijem terapiju.Spustili su me u subotu,u nedelju kad su moji dosli u posetu su me podigli iz kreveta,inače sestre pitaju jeste ustajali,niste probajte malo oko kreveta da ustanete,a nisam mogla da se pomerim.Jer sam na žalost kako je to dr. Jovanadarić rekla mom suprugu punija,a to je navela kao i jedan od razloga što nam je dete umrlo.
Znam da nisam jedini pacijent,ali VAS kao direktora jedne medicinske ustanove pitam kako neko može da dodje i da se izdere na mene da mi saopšti da mi je dete mrtvo?I iz kog razloga moj suprug nije obavešten o tome da nam se dete bori za život? I kako jedna Humana reprodukcija može da bude humana i da sestre budu normalne i da po celu noć ne spavaju nego da nas obilaze? I kako mogu na toj istoj humanoj da se prema ženama ophode normalno i sa poštovanjem,a na svim drugim da se ponašaju kao da smo mi došli jer nam se svidja da budemo u bolnici?I kako ta ista dr Jovandarić može da pljuje po mom doktoru Vukoliću koji me je pratio celu trudnoću i govori za njega da je nikakav doktor,a taj isti dr Vukolić ni jednu ružnu reč nije rekao o dotičnoj!I kako dr. Jovandarić može da ispriča da mom supruga da posle 12h uveče beba nije prihvatala terapiju i da su prestali tada da mu daju terapiju,a u otpusnoj listi piše nešto drugo? I zašto na nalazu obdukcije piše da je moje dete umrlo od sepse,ali ne piše od koje bakterije?
 
Za odeljenje Humane reprodukcije,nemam nista lose da kazem.Ali je prosto nemoguce,da na mojoj otpusnoj listi stoji da mi je bris iz materice na dan carskog reza sterilan,a dete mi je umrlo od sepse.Tu logike nema,jer su tek posle porodjaja krenule bakterije,a do tad svi brisevi sterilni i sve ok.Neko je negde napravio propust,ko i gde ne znam.Cak sta vise,na nalazu sa obdukcije,ne pise od koje bakterije je beba dobila sepsu.Na svakom koraku postoji po neki propust.Sve to na gomili ispada sumnjivo svakome ko ume da sabere dva i dva
 
Volela bih da odvojite malo vremena,da mi odgovorite,jer ja na žalost nisam jedina koja se ovako provela na GAK-u.Celu trudnoću sam dolazila i održavala na GAK-u upoznala sam dosta žena.Njima su hvala Bogu deca živa i zdrava,ali i one su prošle kroz iste stvari kao i ja.
 
S' poštovanjem,
Dijana Muranović
 
 

Dijana Muranović    Kontaktirajte autora peticije