PROTIV UKIDANJA NACIONALNIH PRIZNANJA ZA DOPRINOS KULTURI
Tasovac, Nacionalno priznanje i tombola
Smatram da ne smemo da odustanemo i da treba uraditi sve da se Nacionalna penzija vrati. A Tasovca - smeniti i izbaciti na ulicu jer nista bolje nije ni zasluzio. Sramota je da jedan kulturni radnik nema razumevanja za svoje kolege, posebno kada je sebi dodelio penziju! Sramota!
Dragan Mraovic
Slazem se sa saopstenjem I komentarima pod 1 I 2. Potrebni je: izaci na ulicu, podneti krivicnu prijavu protiv Tasovca zbog autokratskog krsenja Zakona o kulturi. Traziti od premijera smenu Tasovca, jer je vise iyvredjao umenike nego Gasic zene, pa ne vidim zasto da Vlada ne bude dosledna.
Dnevnik zabluda Slobodan Maldini-Da li su Umetnici u Srbiji gradjani drugog reda? Paralelan proces koji razara našu umetnost jeste ukidanje nacionalnih priznanja za vrhunski doprinos našoj kulturi, koje je predviđeno Predlogom izmena i dopuna Zakona o kulturi. Ovim predlogom, ukidaju se tzv. nacionalne penzije vrhunskih umetnika. Iako je u prvim izjavama ministra kulture najavljena samo njihova "privremena suspenzija", ova odluka duboko je degradirajuća za naše umetnike, posebno za one koji stvaraju vrhunska i međunarodno priznata dela u krajnje društveno nedopustivim uslovima, na rubu egzistencije. Iako su do sada umetnici - nosioci nacionalnih penzija u velikom broju slučajeva birani sramotno, po kriterijumu njihovih bliskih veza sa aktuelnom vlašću a ne prema umetničkoj vrednosti životnog dela, ne znači da ovaj vid pomoći umetnicima treba ukinuti. Tim pre, jer ovo doživotno mesečno primanje i dalje dobijaju sportisti koji su po pravilu materijalno obezbeđeni, a što ne treba dovoditi u pitanje. Ali, kultura i umetnost danas više nisu važne ovoj državi, štaviše, nepotrebne su. Piše Slobodan Maldini Posted by architect at Saturday, January 30, 2016 http://crystalshipghosts.blogspot.rs/2016/01/slobodan-maldini-graani-drugog-reda.html
Ko je imao živaca da danas prati skupštinsku raspravu o "inovacijama" Zakona o kulturi, mogao je da se nasluša raznih nesuvislosti i Tasovčevih šibicarskih "objašnjenja" i "odgovora". Zanimljivo da ministar kulture po pravilu umesto bih i bismo govori isključivo bi, a po svoj prilici nije ni čuo za slaganje roda i broja. Još je zanimljivije što nas je obavestio da više nije pijanista, dakle umetnik, iz čega sledi da je ministar njegova profesija. Biće da se za nju pripremao od malih nogu. Tako bivši umetnik danas šibicarski "vaga" i kulturu, i umetnike.