Protiv emitovanja serije "Ravna gora"
This comment has been removed by the author of the petition.
Reason for the removal: Govor mrznje!
Re: Ravnogorska serija
#1: leon60 - Ravnogorska serija
Lizali ste se sa nacistima dok nisu izdali Staljina koji vas je nagovorio da dignete ustanak da bi mu malo skinuli Svabe sa ramena.Trazio on i od drugih ali samo ste se vi odazvali.Kad su vas najurili iz Srbije lomatali ste se po vukojebinama i napadali slabo branjene kasabe a kad Nemci uhvate vremena i pociste vas izvlacili ste s kao puvanjak.Iza vas su ostajali civili koji su placali ceh vaseg hajdukovanja.U borbu ste krenuli ne zbog nacista vec da uzmete vlast.Kad ste je uzeli streljali ste sve sto bi moglo da smeta vasoj sekti.O tome cutite i larmate o uspehu Tita sto je napravio parazitsku drzavu bez logike u drustvenom sistemu koja je zivela od mita u trenutnom rasporedu snaga.Trajalo manje od 20 godina i puklo kao tikva sa ne brojenim zrtvama.Sektasi ste zadojeni mrznjom prema necemu sto se zove rojalisticka tradicija srpskog naroda.Vi ste tragedija koja je trajala manje od 50 godina i cije cemo posledice placati dugo.Sram vas bilo dok je veka i sveta.
This comment has been removed by the person who wrote it.
Reason for the removal: Greske u pravopisu
Re: Re: Ravnogorska serija
Re: Re: Ravnogorska serija
#53: shayca - Re: Ravnogorska serija
SVAKA TI JE NA MESTU!!! Borba za vlast,kakvi Nemci kakvi bakraci... http://i50.tinypic.com/20f9ugm.jpg http://i46.tinypic.com/o6gubm.jpg http://i47.tinypic.com/34z0it0.jpg
Re: Re: Re: Ravnogorska serija
#56: - Re: Re: Ravnogorska serija
Zločin u Rudom 1943. godine
Ono što se 6. decembra 1943. godine desilo u Rudom, predstavlja najmonstruzniji vid likvidacije ljudi, čiju krivicu niko nije utvrdio, a koja je izvršena na način koji je ostao zabeležen u antologiji najmonstruoznijih zločina II svetskog rata.
Naime povlačeći se pod pritiskom JVuO sa desne obale Lima na levu, u rejonu Priboj – Rudo, posle neuspešnog pokušaja prodora u Srbiju u jesen 1943. godine 2. proleterska i 5. krajiška partizanska divizija ostavile su pustoš i blizu 200 ubijenih civila.
Zločin, koji smo pomenuli desio se 6. decembra u Rudom, na bregu iznad mosta na Limu sa njegove desne obale (Jakovljevića gaj), kod napuštenih italijanskih bunkera i tranšea i opisan je u knjizi V.Perovića, “Komentar Genosida” knj.1,Sv.1; str 55-56., a po priči jednog od članova lekarske komisije koja je vršila uviđaj 12. decembra 1943.
“12 decembra prisustvovao sam sahrani leševa koje su komunisti odveli iz Priboja u Rudo, 6. decembra poubijali i divljački iskasapili. Lekarska komisija utvrdila je sledeće:
1) Ilić Vojislava, činovnik pošte iz Priboja, stara 20 godina, ćerka sreskog načelnika Milovana Ilića, ubijena u Rudom od strane partizana. Njen leš unakažen. Ruke izbodene i isečene, butina desne noge rasečena do kosti, od kolena do bedara, desno oko izvađeno, obe dojke probodene, lobanja razmrskana.
2) Jovanović Desa, učenica 6. razreda gimnazije, stara 18 godina, ćerka upravnika pošte iz Priboja, odvedena kad i Vojislava Ilić. Njen leš, pored ogromnih modrica po telu, ima prosek ispod leve dojke i prelomljenu desnu ruku.
3) Ignjat Kačar, hotelijer, star 50 godina; njegov leš nađen u sedećem stavu, ruke vezane naleđima. Desno uho odsečeno, koža oparena vrućom vodom, kosa počupana, svi zubi povađeni; dotučen nekim tupim oruđem.
4) Vladimir Otašević, seljak iz Pribojske Banje, star 50 godina. Njegov leš nađen u ležećem stavu, licem okrenut zemlji, sa svezanim rukama na leđima, razmrskane lobanje tupim oruđem.
5) Rajko Nestorović, sudski pisar iz Priboja, star 25 godina. Njegov leš nađen u sedećem stavu, sa svezanim nogama i rukama., po celom telu isprobadan kamom, zubi povađeni…”
U nastavku teksta se navodi spisak daljih žrtava i konstatuje da je za nešto više od mesec dana (28.oktobar do 7. decembar 1943.), samo na tom području pobijeno 190 ljudi.
“Svi ovi su pobijeni kao pristalice Draže Mihailovića”, piše Perović na 57 strani pomenute knjige, naglašavajući da su prema komunističkim publikacijama sva ta lica “osuđena” kao saradnici sa okupatorom.
O ovom zločinu u Rudom, ne samo da postoje zapisi, već se još uvek mogu naći živi svedoci, koji tog hladnog decembarskog dana, silom dovedeni da gledaju kako se komunisti obračunavaju sa ”narodnim neprijateljima”
U mom istorijskom romanu “Čičina priča ili stradanje srpsko”, po priči jednog od svedoka opisao sam ovaj monstruzni zločin pitajući se:
1. Šta li su mogle skriviti te devojke i ti ljudi da na ovakav način budu usmrćeni?
2. Da li se obaveštajni oficir Pete krajiške divizije (Narodni heroj iz Nudola), kao naredbodavac i izvršilac ovog zločina ikada pokajao?
Epilog:
1.Porodice ubijenih su te zime uspele da prenesu zemne ostatke ovih mučenika u Priboj, sahranivši ih tajnovito i tiho.
2.Mitar poznatiji kao Mujo, koji se pominje i kao zloglasni crveni dželat, umro je 1979. godine u Beogradu i sahranjen uz najviše vojne počasti u rodnom Nudolu,
Re: Re:
Партизани и усташе из Црне легије http://i46.tinypic.com/1gn8ug.jpg
This comment has been removed by the person who wrote it.
Re:
Istina i jeste jedna.
Ne mogu postojati dve, niti više istina.
I u Nemačkoj ima onih koji veličaju Hitlera i njegova (zlo)dela, odnosno neonacisti, u Italiji ima Musolinijevih ljubitelja, a u Hrvatskoj Pavelićevih. Oni bi verovatno želeli da se čuje i nihova istina. Po nekima bi ih trebalo pustiti da ubeđuju ostale u tu njihovu alternativnu istinu?!
U svim savremenim demokratskim zemljama je zabranjeno promovisanje i veličanje fašizma. Srbija je jedina gde to ne da nije zabranjeno, već su još i saradnici fašista proglašeni antifašistima. Pa hajde da pretpostavimo da je ta saradnja bila u interesu saznanja nekih činjenica i lakše borbe u predstoječem periodu. Međutim, te borbe nije bilo, ne računajući neke retke, sporedne i pojedinačne sukobe četnika sa okupatorskim snagama. Draža Mihailović je u junu 1944. razrešen dužnosti člana emigracione Vlade Kraljevine Jugoslavije. Avgusta 1944. smenjen je sa mesta načelnika štaba Vrhovne komande JVUO i komandanta JVUO. Kralj Petar II Karađorđević je 12. septembra 1944. raspustio ove vojne formacije i naredio da se stave pod komandu Maršala Josipa Broza Tita. U naredbi je zapretio da će odgovarati svi koji ne budu poštovali ovu naredbu i svi oni koji su zloupotrebili Krunu i činili zločine u toku rata. Draža nije ispoštovao naredbu svog vrhovnog komandanta, već je mobilisao između 11 i 12 hiljada vojnih obveznika i mladića iz centralne Srbije i zajedno sa nemačkim snagama, uz borbu se povukao u Bosnu, gde je 1945. godine bio vojnički razbijen. To je neki antifašizam koji mnogi očito ne razumeju.
Čudni smo mi ljudi, zaista. Mi smo u stanju da zavadimo 2 oka u glavi.
Ćerka mu je glavu odnela u torbi
Ispovest Slavka Tomaševića, koji je gledao više od hiljadu ubistava ravnogoraca u čačanskom kraju
- Ja sam im zatrpavao. Bio sam 45 dana u tom haosu. Ljude su vezivali lancima i žicama. Svojim očima sam gledao kako dželati poređani s jedne i druge strane udaraju maljevima ljude. I ja sam čekao svoj red. Ali ne mogu da opišem s kojim su zadovoljstvom to radili. To su bili krvnici - priča jedan od svedoka komunističkih zločina u Čačku i okolini Slavko Tomašević iz Konjevića kod Čačka. Prema njegovim rečima, u dolini Velike Morave ubijeno je oko hiljadu i po ljudi po onome što je on uspeo da vidi i čuje tih dana 1944. godine.
Rat i 1941. godinu Tomašević je dočekao u Beogradu, gde je bio na zanatu. Piše dnevnik u kome beleži sve važnije događaje u Drugom svetskom ratu. Po dolasku partizana u Čačak 1944. godine, odlazi "da radi sa omladinom u pozadini". Tada je čuo da mu je brat ubijen u Gornjem Milanovcu. Posle toga su ga na Nikoljdan, 19. decembra 1944. godine zatvorili i rekli mu da mu je "brat bio koljač". Tako je bio svedok masakra koji se dogodio u dolini Velike Morave kod mesta zvanog Bedem. Ubijani su svi - viđeniji domaćini, četnici, ljotićevci i ostali koji su proglašeni za "narodne neprijatelje". Zajedno sa grupom od petoro-šestoro ljudi, ukupno je dvadesetak puta izvođen danju da kopa rake, a noću da zatrpava leševe. Iz zatvora odlazi uz pomoć brata od strica koji ga sklanja iz Čačka u kazneni bataljon u Kraljevu, a odatle za Beograd.
U međuvremenu, 15. februara 1945. odlazi u Gornji Milanovac da uzme bratovljevo telo. Ali nalazi dvadesetak masovnih grobnica.
Silovanja u Beogradu
Dok se nalazio u Beogradu, bio je poslat u zatvor gde je imao dužnost da izvodi i zatvara zarobljenike. Međutim, tu su se nalazile devojke koje su mu potvrdile da su "ih vodili starcima na iživljavanje". Dolazili su ljudi iz Generalštaba, Ministarstva odbrane i Vrhovnog suda. Sve je trajalo do marta 1946. godine.
- Kako je koja ostala bremenita, odvodili su je u bolnicu i više se nije vraćala - kaže Tomašević.
- Raskopavao sam grobnice, ali nisam prepoznao brata među plitko ukopanim ljudskim telima. Odustao sam i ostavio grobaru sanduk koji sam doneo iz Konjevića. Pitao sam grobara ko je to uradio. Rekao mi je dva imena. Milun Lapčević, islednik Ozne i Radovan Grković kome je podignuta bista u ovom gradu. Znam da je tu bio i Ratko Dražević - priča Tomašević o grobnicama koje se nalaze na prostoru između Gradskog groblja i tzv "Brda mira" u Gornjem Milanovcu.
Po dolasku u Čačak 1947. godine nastavlja se njegov hod po mukama.
- Najveći koljač u to vreme bio je neki Pašić, ustaša koji je došao sa Crvenom Armijom i Markom Mesićem. On me je naterao da pojedem svoj dnevnik koji sam pisao. Jeo sam ga devet dana i noći. Dobijao sam po malo vode. Posle mi dali slanu geršlu i umalo nisam umro bez vode. Onesvestio sam se - priča Tomašević. I dalje ga sećanje služi. U ispovesti kragujevačkim "Pogledima" pre deset godina govorio je o Panteliju Vasoviću i danas predsedniku SUBNOR-a u Čačku koji ga je tužio. Na suđenju su ga pitali "Šta bi poželeo Vasoviću?". "Da živi još sto godina. On ne može da spava" - odgovorio je. I sada ostaje pri priči da je Vasović zajedno s Milošem Minićem "zadužio" mnoge Čačane. Prema njegovim rečima Vasović je kao islednik Ozne i Udbe saslušavao i mučio ljude. Miloš Minić je znao sve šta se radi i učestvovao je u progonu i organizovanju zločina. Među islednicima i organizatorima zločina, prema Tomaševićevim rečima, bili su i Migo Jeftović, Dmitar Nikolić zvani Krmača, Radoš Negovanović, Boško Popović, Ljubiša Aleksandrić, Adam Babić, poznati filmski režiser Puriša Đorđević...
- Lazara Bojovića iz Preljine komunisti su ubili u najcrnjim mukama. Posle su pokušali džipom da mu odrube glavu. Kada nisu uspeli, uzeli su testeru i isekli glavu i stavili na jednu vrbovu motku. Njegova ćerka je odnela glavu u torbi. To su uradili Bogoljub Kovačević Kudro iz Ljubića i Milan Milovanović iz Preljine - kaže Tomašević. Slično je završio Aleksije Jovanović koga su partizani strugali živog dok nije umro, a kapetana Radišu Čekovića iz Konjevića ubili su u kragujevačkoj "Kapislani" u najgorim mukama. Vezali su ga i stavili na telo kofu u kojoj je bio pacov. Pacov mu je pojeo utrobu.
Четнички антифашизам
Равногорски покрет је подржао и спроводио геноцидну и фашистичку политику Немачке према Jеврејима и Ромима и спроводио геноцид према муслиманима, посебно на српско-црногорским и босанским просторима.
До 31. октобра 1941. године четнички одреди у долини Западне Мораве и Дринског подручја (попа Зечевића, поручника Мартиновића, мајора Мисите и других) заједно са партизанским одредима водили су заједничку борбу против немачких и српских квислиншких снага и заједнички ослобађали неке градове Србије. Свима од њих признат je статус учесника НОП-а од 1941. године, ако су после 31. октобра 1941. године престали да буду у четницима.
Већ 1. новембра 1941.године почиње општи напад четничких одреда на партизанске снаге на подручју Краљева, Ужица и Чачка. У Горњем Милановцу четници на превару заробљавају неколико стотина партизана од којих 261 предају Немцима у Ваљеву где бивају убрзо сви стрељани. С таквом борбом се наставило и даље.
У лето 1944. године квислиншке војне формације генерала Милана Недића и Димитрија Љотића стављене су под команду генерала Михаиловића и укључене у четнички војни потенцијал. На тај начин војнички је обједињена сва српска војна колаборација.
Доследност
Пошто је Србија била ослобођена од окупатора и квислинга до краја 1944. године, ген. Михаиловић је наредио четницима који су остали скривени у Србији, да врше диверзије и убијају припаднике нове власти. Са немачком обавештајном службом АБВЕР организовао је обавештајне курсеве и обуку четника у околини Беча, Модричи и више места у Босни које је убацивао у Србију као командосе да организују диверзије и убиства припадника и сарадника НОП. Активност четничких припадника трајала је неколико година после завршетка Другог светског рата, све до почетка педесетих када су коначно уништени.
Тако су се они борили против фашизма
Нису само у питању учињени ратни злочини. Експлоатација природних богатстава Србије зависила је од активности четничких јединица. Министар Рајха за исхрану 17. јула 1944.гoд. констатује „да ће се Дража Михаиловић побринути за испоруку 86.000 тона жита за Немачку“ и да је 1943.гoд. „био издашан лиферант жита“. Команда Југоистока је 18. августа 1944 процењујући ситуацију констатовала: „Прикупљање жетве, сеча стабала и експлоатација високо вредних минерала у садашње време могуће је само помоћу четничких банди“.
Могло би се набрајати у недоглед, али сматрам да је непотребно. И ових неколико примера недвосмислено потврђују како су се четници Драже Михаиловића "борили против фашиста".
Četnici andjelčići i žrtve
Re: Četnici andjelčići i žrtve
#69: Mikoje - Četnici andjelčići i žrtve Logično da se vršilo streljane Četnika i svih onih koji su tokom rata ubijali slab narod, a nisu se borili protiv nemaca...A sad što je neko usled sloma komunizma našao za shodno da zločince koji su kažnjeni naziva žrtvama to je drugo...A osim toga šta da se očekuje od pobednika nego da se obračuna sa gubitnicima, to su svi radili i dalje rade...
To bi bilo kao kada bi sad bili pozvali na odgovornost oni koji su pravili malverzacije prilikom privatizacija i nepravdeno se obogatili, pa zbog toga budu osudjeni da vrate ono sto su nelegalno stekli i osdluze zatvorske kazne. I onda posle nekoliko decenija, neki njhovi potomci i postovaoci proglase njih zrtvama kojima je nepravedno oteta imovina i koji su nepravedno bili osudjeni, pa se trazi njihova rehabilitacija i povracaj "nepravedno oduzete imovine" njima ili njihovim potomcima. Vlast donese neke zakone o rehabilitaciji i restituciji i jos se snimi TV serija u kojoj se ti hogstapleri prikazu kao posteni gradjani koji su vrsili privatizaciju za dobrobit gradjana, a onda je dosla neka "zla vlast", koja ih je bez razloga osudila i oduzela im "imovinu stecenu dugogodisnjim mukotrpnim radom".
Potoji kod nas taj manir kolektivnog sazaljenja nekih ljudima koji su u prosloti cinili lose, nezakonite i prlajve radnje. To cak ume da ode do te mere, da se trazi da budu rehabilitovani i jos dobiju zasluge za svoja (ne)dela, a da se ocrne oni koji su ih kaznili.
Tako bi sada neki da cetnicke koljace i njihove saradnike proglase nevinim zrtvama i antifasistickim borcima, a vlast koja ih je osudila za ratne zlocine, zlocine protiv covecnosti i druge oblike ubistava, bude okrivljena jer je navodno osudjivala neduzne gradjane, koji su, gle cuda, "zrtve terota ondasnje vlasti".
Gledao sam vrh Zaostra,
đe Vojvoda Pavle posta,
i gledao braćo mila,
kad četnička pođe sila.
Preko brda i planina,
do krvava Kolašina,
‘’Pasje groblje’’lug prokleti,
dođe Pavle da osveti.
Vojvodina bješe volja,
spuštiše se do Lipova.
Prolećeše kao ‘tice
preko sela Štitarice.
Po kosama od Borovca,
spuštiše se do Mojkovca.
Bježe Tito i Pijada,
Pavlova ih ćera garda.
Partizani crni vrani,
dođoše vam crni dani,
Crni dani, crne noći,
Kralj će Pero opet doći.
| This discussion has been closed. |
Re: Ravnogorska serija
#1: leon60 - Ravnogorska serija
Samo su četnici činili zločine ?