Peticije.online

Prijavite peticiju

Zaustavite medijski teror i tabloIDIOTizaciju Srbije

Peticije izražavaju stavove. Neslaganje sa peticijom, ili mišljenje da nema smisla, nije osnov za prijavu i takve prijave se automatski zatvaraju. Prijavite peticiju samo ako krši zakon ili naša Pravila zajednice, na primer govor mržnje, klevetu osobe ili organizacije, objavljivanje privatnih informacija ili prevaru. Ne proveravamo da li su tvrdnje u peticiji tačne, za njih je odgovoran autor.

Ova prijava ide ljudima koji vode ovaj sajt, a ne autoru peticije niti bilo kom organu. Ako imate pitanje ili komentar za autora, pošaljite mu poruku.

Možete li da napišete svoje prijavu na engleskom? Tako ćemo moći da je obradimo brže, jer ne moramo da naručujemo prevod.
Zašto prijavljujete ovo?
Šta nije u redu sa imenom?
Molimo vas da nam u polju za tekst ispod napišete zbog čega tako mislite.

Peticije izražavaju stavove. Neslaganje sa peticijom, ili mišljenje da nema smisla, nije osnov za prijavu, i ne uklanjamo peticije zato što im se ljudi protive.

Ako pošaljete ovo, vaše neslaganje će biti zabeleženo i prijava će biti automatski zatvorena bez preduzimanja mera; odluka će biti poslata na vašu adresu e-pošte. Ako sadržaj krši zakon ili naša Pravila zajednice, umesto toga izaberite tu opciju iznad.

Takođe možete pokrenuti sopstvenu peticiju ili kontaktirati autora.

Da li se netačna tvrdnja odnosi na vas, vašu organizaciju ili neku drugu identifikovanu osobu ili organizaciju?

Koji odlomak je neistinit? Možete da kliknete na nekoliko rečenica u tekstu peticije i da nam za svaku kažete šta je tačno. Ovo je opciono.

Susedne rečenice spajaju se u jednu tvrdnju. Ponovo kliknite na rečenicu da biste je uklonili.

Zaustavite medijski teror i tabloIDIOTizaciju Srbije

Otvoreno pismo Ivanu Tasovcu, ministru kulture i informisanja Vlade Srbije

Zaustavite medijski teror i tabloid(iot)izaciju Srbije

Poštovani ministre,

svuda u normalnom svetu ideal novinarstva usredsređen je na traganje za informacijama i zasnovan na posvećenosti tome da se događaji i lica tretiraju pravedno i nepristrasno, uz uvažavanje humanosti i dobrobiti zajednice. U Srbiji je, međutim, gotovo postala praksa da mediji gaze tri tesno povezana etička principa: saopštavanje istine, poštovanje ljudskog dostojanstva i nenasilje.

U tome prednjače tabloidi poput Kurira i Informera, doajena i najnovije čeda tabloidnog pokreta Srbije, komplota, zapravo, verbalne & mentalne pornografije od čije ogromne moći, usmerene voljom i interesima pojedinaca i organizacija, strahuje normalna Srbija.

Dok su u svetu čitaoci, tiraž i profit ono što predstavlja najdublju motivaciju izdavača tabloida, kod nas je tabloidno novinarstvo u direktnoj vezi sa obračunima i hajkama. Čitaoci su prestali da budu samo svedoci animoziteta prema odredjenim ličnostima: oni su nesvesno regrutovani u populističke redove koje je lako zloupotrebiti. Nudeći im isključivost kao najbitiniji kriterijum, ukidajući kulturu kritičkog promišljanja, tabloidi svest svojih čitalaca svode na nivo konzumenata kojima je potpuno svejedno hoće li se na stranicama tog žutog populističkog štiva sresti sa mačističkim, nacionalističkim ili šovinističkim modelima ponašanja.

Nije ovde više reč o strahu od tabloidne kulture koja promoviše tračeve, glasine, afere i skandale kao svojevrsnu emocionalnu potrebu osoba kojima nije do zrele i odgovorne kritičke svesti. Reč je o nečemu mnogo opasnijem. Reč je o trpnom stanju u kom novinari odavno nisu jedini nosioci i čuvari informacije. Reč je celom jednom procesu linčovanja i medijskog čerečenja, ponekad i najavljivanju hapšenja kao političkih događaja i pripremanju javnog mnenja za najretrogradnije odluke političara. Reč je o širenju jezika mržnje, kršenju ljudskih i urušavanju vladavine prava, o nametanju sistema vrednosti koji je postao do te mere iskrivljen, da se više ne zna ko je kriv a ko prav, ko je kriminalac, a ko heroj! Dželati su imenovani žrtvama, a laž - bespogovornom istinom. Poroci su preko noći postali vrline, a moralne i ljudske nule – branioci nacionalnih interesa. Promoviše se ne samo verbalno nasilje, satanizuju se roditelji nesrećne Tijane a na temeljima porodične tragedije dižu se tiraži, prave se spiskovi za (politički) odstrel pa i fizički progon iz Srbije.

“Žute lomače” gore poput večnih vatri a spisak javnih ličnosti koje su prošle ili prolaze kroz medijskog “toplog zeca” sve je širi: od pokojnih Zorana Đinđića, Nenada Bogdanovića ili Biljane Kovačević Vučo; preko Brankice Stanković. Čedomira Jovanovića, Mlađana Dinkića, Radovana Jelašića, Borisa Tadića, do Nataše Kandić, Sonje Biserko i Borke Pavićević juče, ili Biljane Srbljanovć i Dragana Đilasa danas... Laž više nije samo laž, ona je i sredstvo nasilja baš kao i pre deset godina kad je permanentno publikovanje i emitovanje laži i dugotrajno javno satanizovanje Zorana Đinđića stvorilo društvenu klimu u kojoj je postalo gotovo legitimno da on bude meta.

Poštovani ministre,

u društvima tranzicije, kakvo je naše, evidentan je nizak stepen svake, pa i medijske kulture, manifestovan kroz oštre konfrontacije pojedinaca i grupa na svim nivoima. Ovo što se dešava u Srbiji, međutim, prevršilo je svaku meru. Ovo više nije stvar dobrog ukusa, ovo čak nije ni stvar ukusa, uopšte: vreme je za povlačenje granice između demokratije i provalije, vreme je za zaštitu ljudskog i građanskog dostojanstva, vreme je da se ustane u odbranu morala.

Srbija, kao i mnoge razvijene zemlje, ima kodeks ponašanja štampe koji je izveden iz prava na slobodu govora, na privatnost i zaštitu ugleda, ali i zakonske odredbe o kleveti.

U Deklaraciji o pravima i obavezama novinara Evropske zajednice, ističe se da prava i dužnosti novinara proističu iz prava javnosti da bude informisana o događajima i mišljenjima, što zapravo znači da novinari stiču slobodu da deluju - služeći se interesima javnosti.

Smatramo da je Vaša obaveza da reagujete i, ne zadirući u prava novinarske profesije, stanete u zaštitu interesa javnosti i gradjana, pre svega, bez obzira kog oni pola, vere ili političkog opredeljenja bili.

Na to ste se, koliko onomad i - zakleli!

Znamo da ne možete sprečiti tabloidizaciju medija, ali je Vaša, i dužnost vašeg ministarstva, pre svih drugih, da učinite sve da zaustavite tabloidiotizaciju Srbije.

(Otvoreno pismo Ivanu Tasovcu inicijalno su potpisali: Slaviša Lekić, Svetislav Basara, Sonja Biserko, Aida Ćorović, Jelena Jovičić, Sergej Trifunović, Srđan Ćešić, Lazar Stojanović, Ivana Rašić – Mc Sajsi, Janko Baljak, Biljana Cincarević, Vlado Georgiev, Vladimir Arsenijević, Danica Vučenić, Dušan Mašić, Vukašin Obradović, Dinko Gruhonjić, Željko Bodrožić, Dragan Janjić, Boško Jakšić, Nikola Tomić, Jelka Jovanović, Tatjana Jordović, Senka Vlatković)

U Beogradu, 25.decembra 2013.

Ne proveravamo da li su tvrdnje u peticiji tačne, za njih je odgovoran autor. Ako pošaljete ovo, to će biti zabeleženo i prijava će biti automatski zatvorena bez preduzimanja mera; odluka će biti poslata na vašu adresu e-pošte.

Možete pokrenuti sopstvenu peticiju sa informacijama za koje smatrate da su tačne, ili kontaktirati autora.

Netačna tvrdnja o identifikovanoj osobi ili organizaciji predstavlja klevetu i na to reagujemo.

Nastavite: prijavite klevetu

O kome se sadržaj odnosi?
Da li je osoba na koju se sadržaj odnosi političar, donosilac odluka ili neka druga javna ličnost?
Šta sadržaj kritikuje?

Javna kritika načina na koji političar ili donosilac odluka postupa u javnoj ulozi je dozvoljena, čak i kada su događaji stari. To što je neka stvar stara samo po sebi nije osnov za uklanjanje. I dalje možemo da reagujemo na netačnu tvrdnju o osobi ili na inače nezakonit sadržaj.

Ako je stvar stara ili više nije aktuelna, najbolje je da direktno kontaktirate autora peticije. Autor može ukloniti peticiju iz bilo kog razloga, mi ne možemo.

Da li je osoba na koju se sadržaj odnosi političar, donosilac odluka ili neka druga javna ličnost?
Šta sadržaj kritikuje?

Javna kritika načina na koji političar ili donosilac odluka postupa u javnoj ulozi je dozvoljena, čak i kada su događaji stari. To što je neka stvar stara samo po sebi nije osnov za uklanjanje. I dalje možemo da reagujemo na netačnu tvrdnju o osobi ili na inače nezakonit sadržaj.

Ako je stvar stara ili više nije aktuelna, najbolje je da direktno kontaktirate autora peticije. Autor može ukloniti peticiju iz bilo kog razloga, mi ne možemo.

Ne proveravamo da li su tvrdnje u peticiji tačne, za njih je odgovoran autor. Reagujemo na netačnu tvrdnju kada se ona odnosi na identifikovanu osobu ili organizaciju. Ako se jednostavno ne slažete sa tvrdnjom, možete pokrenuti sopstvenu peticiju ili kontaktirati autora.

Kliknite na neistinite rečenice u tekstu peticije.

Koji tačno odlomak predstavlja govor mržnje? Kliknite rečenice u tekstu peticije.

Koji tačno odlomak poziva na nasilje? Kliknite rečenice u tekstu peticije.

Koji tačno odlomak veliča ili podstiče terorizam? Kliknite rečenice u tekstu peticije.

Koji tačno odlomak uznemirava ili zlostavlja nekoga? Kliknite rečenice u tekstu peticije.

Koji tačno odlomak otkriva privatne informacije? Kliknite rečenice u tekstu peticije.

Koji tačno odlomak optužuje nekoga za krivično delo? Kliknite rečenice u tekstu peticije.

Koji tačno odlomak poziva na smrtnu kaznu ili mučenje? Kliknite rečenice u tekstu peticije.

Susedne rečenice spajaju se u jednu tvrdnju. Ponovo kliknite na rečenicu da biste je uklonili.

Zaustavite medijski teror i tabloIDIOTizaciju Srbije

Otvoreno pismo Ivanu Tasovcu, ministru kulture i informisanja Vlade Srbije

Zaustavite medijski teror i tabloid(iot)izaciju Srbije

Poštovani ministre,

svuda u normalnom svetu ideal novinarstva usredsređen je na traganje za informacijama i zasnovan na posvećenosti tome da se događaji i lica tretiraju pravedno i nepristrasno, uz uvažavanje humanosti i dobrobiti zajednice. U Srbiji je, međutim, gotovo postala praksa da mediji gaze tri tesno povezana etička principa: saopštavanje istine, poštovanje ljudskog dostojanstva i nenasilje.

U tome prednjače tabloidi poput Kurira i Informera, doajena i najnovije čeda tabloidnog pokreta Srbije, komplota, zapravo, verbalne & mentalne pornografije od čije ogromne moći, usmerene voljom i interesima pojedinaca i organizacija, strahuje normalna Srbija.

Dok su u svetu čitaoci, tiraž i profit ono što predstavlja najdublju motivaciju izdavača tabloida, kod nas je tabloidno novinarstvo u direktnoj vezi sa obračunima i hajkama. Čitaoci su prestali da budu samo svedoci animoziteta prema odredjenim ličnostima: oni su nesvesno regrutovani u populističke redove koje je lako zloupotrebiti. Nudeći im isključivost kao najbitiniji kriterijum, ukidajući kulturu kritičkog promišljanja, tabloidi svest svojih čitalaca svode na nivo konzumenata kojima je potpuno svejedno hoće li se na stranicama tog žutog populističkog štiva sresti sa mačističkim, nacionalističkim ili šovinističkim modelima ponašanja.

Nije ovde više reč o strahu od tabloidne kulture koja promoviše tračeve, glasine, afere i skandale kao svojevrsnu emocionalnu potrebu osoba kojima nije do zrele i odgovorne kritičke svesti. Reč je o nečemu mnogo opasnijem. Reč je o trpnom stanju u kom novinari odavno nisu jedini nosioci i čuvari informacije. Reč je celom jednom procesu linčovanja i medijskog čerečenja, ponekad i najavljivanju hapšenja kao političkih događaja i pripremanju javnog mnenja za najretrogradnije odluke političara. Reč je o širenju jezika mržnje, kršenju ljudskih i urušavanju vladavine prava, o nametanju sistema vrednosti koji je postao do te mere iskrivljen, da se više ne zna ko je kriv a ko prav, ko je kriminalac, a ko heroj! Dželati su imenovani žrtvama, a laž - bespogovornom istinom. Poroci su preko noći postali vrline, a moralne i ljudske nule – branioci nacionalnih interesa. Promoviše se ne samo verbalno nasilje, satanizuju se roditelji nesrećne Tijane a na temeljima porodične tragedije dižu se tiraži, prave se spiskovi za (politički) odstrel pa i fizički progon iz Srbije.

“Žute lomače” gore poput večnih vatri a spisak javnih ličnosti koje su prošle ili prolaze kroz medijskog “toplog zeca” sve je širi: od pokojnih Zorana Đinđića, Nenada Bogdanovića ili Biljane Kovačević Vučo; preko Brankice Stanković. Čedomira Jovanovića, Mlađana Dinkića, Radovana Jelašića, Borisa Tadića, do Nataše Kandić, Sonje Biserko i Borke Pavićević juče, ili Biljane Srbljanovć i Dragana Đilasa danas... Laž više nije samo laž, ona je i sredstvo nasilja baš kao i pre deset godina kad je permanentno publikovanje i emitovanje laži i dugotrajno javno satanizovanje Zorana Đinđića stvorilo društvenu klimu u kojoj je postalo gotovo legitimno da on bude meta.

Poštovani ministre,

u društvima tranzicije, kakvo je naše, evidentan je nizak stepen svake, pa i medijske kulture, manifestovan kroz oštre konfrontacije pojedinaca i grupa na svim nivoima. Ovo što se dešava u Srbiji, međutim, prevršilo je svaku meru. Ovo više nije stvar dobrog ukusa, ovo čak nije ni stvar ukusa, uopšte: vreme je za povlačenje granice između demokratije i provalije, vreme je za zaštitu ljudskog i građanskog dostojanstva, vreme je da se ustane u odbranu morala.

Srbija, kao i mnoge razvijene zemlje, ima kodeks ponašanja štampe koji je izveden iz prava na slobodu govora, na privatnost i zaštitu ugleda, ali i zakonske odredbe o kleveti.

U Deklaraciji o pravima i obavezama novinara Evropske zajednice, ističe se da prava i dužnosti novinara proističu iz prava javnosti da bude informisana o događajima i mišljenjima, što zapravo znači da novinari stiču slobodu da deluju - služeći se interesima javnosti.

Smatramo da je Vaša obaveza da reagujete i, ne zadirući u prava novinarske profesije, stanete u zaštitu interesa javnosti i gradjana, pre svega, bez obzira kog oni pola, vere ili političkog opredeljenja bili.

Na to ste se, koliko onomad i - zakleli!

Znamo da ne možete sprečiti tabloidizaciju medija, ali je Vaša, i dužnost vašeg ministarstva, pre svih drugih, da učinite sve da zaustavite tabloidiotizaciju Srbije.

(Otvoreno pismo Ivanu Tasovcu inicijalno su potpisali: Slaviša Lekić, Svetislav Basara, Sonja Biserko, Aida Ćorović, Jelena Jovičić, Sergej Trifunović, Srđan Ćešić, Lazar Stojanović, Ivana Rašić – Mc Sajsi, Janko Baljak, Biljana Cincarević, Vlado Georgiev, Vladimir Arsenijević, Danica Vučenić, Dušan Mašić, Vukašin Obradović, Dinko Gruhonjić, Željko Bodrožić, Dragan Janjić, Boško Jakšić, Nikola Tomić, Jelka Jovanović, Tatjana Jordović, Senka Vlatković)

U Beogradu, 25.decembra 2013.

Kliknite na neistinite rečenice u tekstu peticije.

Koji tačno odlomak predstavlja govor mržnje? Kliknite rečenice u tekstu peticije.

Koji tačno odlomak otkriva privatne informacije? Kliknite rečenice u tekstu peticije.

Koji tačno odlomak predstavlja teroristički ili ekstremistički sadržaj? Kliknite rečenice u tekstu peticije.

Susedne rečenice spajaju se u jednu tvrdnju. Ponovo kliknite na rečenicu da biste je uklonili.

Zaustavite medijski teror i tabloIDIOTizaciju Srbije

Otvoreno pismo Ivanu Tasovcu, ministru kulture i informisanja Vlade Srbije

Zaustavite medijski teror i tabloid(iot)izaciju Srbije

Poštovani ministre,

svuda u normalnom svetu ideal novinarstva usredsređen je na traganje za informacijama i zasnovan na posvećenosti tome da se događaji i lica tretiraju pravedno i nepristrasno, uz uvažavanje humanosti i dobrobiti zajednice. U Srbiji je, međutim, gotovo postala praksa da mediji gaze tri tesno povezana etička principa: saopštavanje istine, poštovanje ljudskog dostojanstva i nenasilje.

U tome prednjače tabloidi poput Kurira i Informera, doajena i najnovije čeda tabloidnog pokreta Srbije, komplota, zapravo, verbalne & mentalne pornografije od čije ogromne moći, usmerene voljom i interesima pojedinaca i organizacija, strahuje normalna Srbija.

Dok su u svetu čitaoci, tiraž i profit ono što predstavlja najdublju motivaciju izdavača tabloida, kod nas je tabloidno novinarstvo u direktnoj vezi sa obračunima i hajkama. Čitaoci su prestali da budu samo svedoci animoziteta prema odredjenim ličnostima: oni su nesvesno regrutovani u populističke redove koje je lako zloupotrebiti. Nudeći im isključivost kao najbitiniji kriterijum, ukidajući kulturu kritičkog promišljanja, tabloidi svest svojih čitalaca svode na nivo konzumenata kojima je potpuno svejedno hoće li se na stranicama tog žutog populističkog štiva sresti sa mačističkim, nacionalističkim ili šovinističkim modelima ponašanja.

Nije ovde više reč o strahu od tabloidne kulture koja promoviše tračeve, glasine, afere i skandale kao svojevrsnu emocionalnu potrebu osoba kojima nije do zrele i odgovorne kritičke svesti. Reč je o nečemu mnogo opasnijem. Reč je o trpnom stanju u kom novinari odavno nisu jedini nosioci i čuvari informacije. Reč je celom jednom procesu linčovanja i medijskog čerečenja, ponekad i najavljivanju hapšenja kao političkih događaja i pripremanju javnog mnenja za najretrogradnije odluke političara. Reč je o širenju jezika mržnje, kršenju ljudskih i urušavanju vladavine prava, o nametanju sistema vrednosti koji je postao do te mere iskrivljen, da se više ne zna ko je kriv a ko prav, ko je kriminalac, a ko heroj! Dželati su imenovani žrtvama, a laž - bespogovornom istinom. Poroci su preko noći postali vrline, a moralne i ljudske nule – branioci nacionalnih interesa. Promoviše se ne samo verbalno nasilje, satanizuju se roditelji nesrećne Tijane a na temeljima porodične tragedije dižu se tiraži, prave se spiskovi za (politički) odstrel pa i fizički progon iz Srbije.

“Žute lomače” gore poput večnih vatri a spisak javnih ličnosti koje su prošle ili prolaze kroz medijskog “toplog zeca” sve je širi: od pokojnih Zorana Đinđića, Nenada Bogdanovića ili Biljane Kovačević Vučo; preko Brankice Stanković. Čedomira Jovanovića, Mlađana Dinkića, Radovana Jelašića, Borisa Tadića, do Nataše Kandić, Sonje Biserko i Borke Pavićević juče, ili Biljane Srbljanovć i Dragana Đilasa danas... Laž više nije samo laž, ona je i sredstvo nasilja baš kao i pre deset godina kad je permanentno publikovanje i emitovanje laži i dugotrajno javno satanizovanje Zorana Đinđića stvorilo društvenu klimu u kojoj je postalo gotovo legitimno da on bude meta.

Poštovani ministre,

u društvima tranzicije, kakvo je naše, evidentan je nizak stepen svake, pa i medijske kulture, manifestovan kroz oštre konfrontacije pojedinaca i grupa na svim nivoima. Ovo što se dešava u Srbiji, međutim, prevršilo je svaku meru. Ovo više nije stvar dobrog ukusa, ovo čak nije ni stvar ukusa, uopšte: vreme je za povlačenje granice između demokratije i provalije, vreme je za zaštitu ljudskog i građanskog dostojanstva, vreme je da se ustane u odbranu morala.

Srbija, kao i mnoge razvijene zemlje, ima kodeks ponašanja štampe koji je izveden iz prava na slobodu govora, na privatnost i zaštitu ugleda, ali i zakonske odredbe o kleveti.

U Deklaraciji o pravima i obavezama novinara Evropske zajednice, ističe se da prava i dužnosti novinara proističu iz prava javnosti da bude informisana o događajima i mišljenjima, što zapravo znači da novinari stiču slobodu da deluju - služeći se interesima javnosti.

Smatramo da je Vaša obaveza da reagujete i, ne zadirući u prava novinarske profesije, stanete u zaštitu interesa javnosti i gradjana, pre svega, bez obzira kog oni pola, vere ili političkog opredeljenja bili.

Na to ste se, koliko onomad i - zakleli!

Znamo da ne možete sprečiti tabloidizaciju medija, ali je Vaša, i dužnost vašeg ministarstva, pre svih drugih, da učinite sve da zaustavite tabloidiotizaciju Srbije.

(Otvoreno pismo Ivanu Tasovcu inicijalno su potpisali: Slaviša Lekić, Svetislav Basara, Sonja Biserko, Aida Ćorović, Jelena Jovičić, Sergej Trifunović, Srđan Ćešić, Lazar Stojanović, Ivana Rašić – Mc Sajsi, Janko Baljak, Biljana Cincarević, Vlado Georgiev, Vladimir Arsenijević, Danica Vučenić, Dušan Mašić, Vukašin Obradović, Dinko Gruhonjić, Željko Bodrožić, Dragan Janjić, Boško Jakšić, Nikola Tomić, Jelka Jovanović, Tatjana Jordović, Senka Vlatković)

U Beogradu, 25.decembra 2013.

To koristimo da bismo potvrdili prijem vaše prijave i obavestili vas o ishodu.
Prijavljujem
Šta tražite? Možete izabrati više opcija.
Da li možemo da prosledimo vaš zahtev autoru peticije? Autor može ukloniti peticiju iz bilo kog razloga i možda će odgovoriti na zahtev pre naših moderatora.
Da li možemo da prosledimo vaš zahtev autoru peticije? Autor može ukloniti peticiju iz bilo kog razloga i možda će odgovoriti na zahtev pre naših moderatora.
Da li možemo da prosledimo vaš zahtev autoru peticije? Autor može ukloniti peticiju iz bilo kog razloga i možda će odgovoriti na zahtev pre naših moderatora.

Prijavljene peticije razmatra naš tim kako bi utvrdio da li krše naše Uslove korišćenja ili Smernice zajednice.