Apel za osudu ugrožavanja mira u Crnoj Gori i regionu od strane Beograda / Appeal against Belgrade’s Threats to Peace in Montenegro and the Region
Država Crna Gora izložena je pokušaju nasilne destabilizacije: ugroženi su joj mir, teritorijalni integritet, ustavni poredak, vladavina zakona, jednakost građana i ravnopravnost crkava i verskih zajednica.
Reč je o još jednom u nizu pokušaja zvaničnog Beograda da se Crna Gora vrati u državni okvir sa Srbijom i da se na taj način spreči njena konsolidacija kao samostalne i suverene države. Svoju državnu nezavisnost, ukinutu nakon srpske okupacije 1918. godine, Crna Gora je obnovila na referendumu 21. maja 2006. Usvajanjem Zakona o vjerskim zajednicama, pripremljenim u saradnji sa Venecijanskom komisijom i usaglašenim sa najvišim evropskim standardima u toj oblasti, Crna Gora menja zakon donešen pre pola veka. Istovremeno, ovim se poništava Dekret regenta Aleksandra Karađorđevića iz 1920. Godine, kojim je ukinuta autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, i u potpunosti zaokružuje državno-pravni okvir Crne Gore. Otuda napadi velikosrpskih nacionalista na Zakon o vjerskim zajednicama, koji je i povod za novi pokušaj državnog udara.
Oktobra 2016. Crna Gora je uspela da se odbrani od rusko-srpskog udara. Uspe li novi pokušaj destabilizacije Crne Gore, njegove direktne posledice biće oružani sukobi, gubitak ljudskih života i materijalna razaranja.
Strateg, pokrovitelj, logističar i naredbodavac poslednjeg pokušaja destabilizacije Crne Gore je zvanični Beograd, odnosno vlasti Srbije, Srpska pravoslavna crkva i najveće opozicione stranke. I ovoga puta srpske elite konsensualno od vlasti u Srbiji zahtevaju radikalnu reakciju.
Upozoravamo da su mehanizmi destabilizacije Crne Gore jednaki onima osmišljenim devedesetih godina prošlog veka. I njihov cilj je isti: zadržavanje Crne Gore pod beogradskim velikodržavnim patronatom najsigurniji je način očuvanja ideje velike Srbije. “Spomenici” takve politike zvaničnog Beograda su genocid, etničko čišćenje i masovni ratni i zločini protiv humanosti počinjeni u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
Crna Gora je od strane zvaničnog Beograda i njegovih saveznika odabrana kao žrtva regenirisane politike Slobodana Miloševića prema susednim državama pored ostalog i zbog svog beskompromisnog opredeljenja za građansko društvo, za evro-atlantske integracije, zaštitu manjina i najbolje odnose sa susedima.
Iako je srpski nacionalizam izgubio gotovo sve poluge moći, verujemo da je važno upozoriti na pogubne posledice ovakve politike zvaničnog Beograda. Regionalna solidarnost imperativ je za sve balkanske narode, koji moraju pokazati odgovornost i spremnost za predstojeće izazove.
Zbog značaja Crne Gore kao vodeće države u evro-atlantskim integracijama u Jugoistočnoj Evropi, smatramo nedopustivom pasivnost evropskih institucija i vlada demokratskih zemalja u osudi novog pokušaja destabilizacije Crne Gore na principima politike Slobodana Miloševića. Političkom, crkvenom i medijskom kampanjom dezinformacija iz Beograda, koja se sprovodi i u Podgorici i Banja Luci, ozbiljno je ugrožen mir ne samo u Crnoj Gori, već i u celom regionu.
Iz navedenih razloga pozivamo sve političke aktere u međunarodnoj zajednici i regionu da nedvosmisleno osude destabilizaciju Crne Gore i regiona koju kreira i podstiče zvanični Beograd.
Latinka Perović, istoričarka
Stjepan Mesić, predsednik Predsedništva SFRJ i predsednik Hrvatske
Milan Kučan, predsednik Slovenije
Budimir Lončar, ministar spoljnih poslova SFRJ
Bogić Bogićević, član Predsedništva SFRJ
Raif Dizdarević, predsednik Predsedništva SFRJ
Haris Silajdžić, predsedavajući Predsjedništva BiH
Azem Vllasi, advokat
Veljko Bulajić, reditelj
Bogdan Tanjević, košarkaški trener
Šerbo Rastoder, istoričar
Ivo Goldstein, istoričar
Branka Prpa, istoričarka
Husnija Kamberović, istoričar
Milivoj Bešlin, istoričar
Momir Samardžić, istoričar
Nikola Samardžić, istoričar
Živko Andrijašević, istoričar
Dragan Markovina, istoričar
Edin Omerčić, istoričar
Adnan Prekić, istoričar
Ivo Vajgl, diplomata, član EP
Žarko Papić, direktor IBHI
Dimitrije Popović, slikar
Senad Pećanin, advokat
Tamara Nikčević, novinar
Sonja Biserko, Helsinški odbor u Srbiji
Jelena Višnjić, sociološkinja
Milorad Popović, pisac
Boris A. Novak, pisac
Mirjana Miočinović, dramaturg
Vladimir Arsenijević, pisac
David Filip, pisac
Svetislav Basara, pisac
Nenad Prokić, dramaturg
Veton Surroi, pisac i publicista
Andrej Nikolaidis, pisac
Shkelzen Maliqi, filozof
Prof. Biljana Srbljanović, dramaturškinja
Vladimir Milčin, reditelj
Dino Mustafić, reditelj
Radmila Vojvodić, reditelj
Emir Hadžihafizbegović, glumac
Nataša Mićić, poslanica u Skupštini Srbije (LDP)
Čedomir Jovanović, narodni poslanik, predsednik LDP
Nenad Čanak, narodni poslanik, predsednik LSV
Bojan Kostreš, političar (LSV)
Aleksandar Olenik, advokat, predsednik Građanskog demokratskog foruma
Tanja Petovar, advokat
Aleksandar Sekulović, Savez antifašista Srbije
Sinan Alić, novinar
Nerzuk Ćurak, politikolog
Edina Bećirević, profesor Univerziteta
Gjyleta Mushkolaj, profesor Univerziteta
Slobodan Backović, akademik CANU
Slavo Kukić, sociolog
Esad Duraković, filolog
Branka Dragović Savić, novinar
Dinko Gruhonjić, novinar
Slobodan Sadžakov, filozof
Tomislav Marković, pisac i kolumnista
Belul Beqaj, novinar
Lula Mikijelj, aktivistkinja
Srdjan Šušnica, pravnik i kulturolog
Izabela Kisić, Helsinški odbor u Srbiji
Reuf Bajrović, političar
Agon Bajrami
Slaviša Lekić, novinar
Boris Varga, politikolog i novinar
Zlatko Dizdarević, novinar
Boško Jakšić, novinar
Dragan Banjac, novinar
Mijat Lakićević, novinar
Gordana Suša, novinar
Boro Kontić, novinar
Dragan Bursać, novinar
Emir Suljagić, novinar i pisac
Miloš Ćirić, politikolog
Nataša Govedarica, dramaturg
Snežana Čongradin, novinar
Pavle Radić, kolumnista
Bojan Tončić, novinar
Andrej Nosov, reditelj
Dušan Mijić, preduzetnik
Ivo Komšić, političar
Suzana Kadirić, novinar
Ćerim Bajrami, političar
Esad Rastoder
Rusmir Mahmutćehajić, Međunarodni forum Bosna
Ferid Muhić, filozof
Prof. Senadin Lavić
Prof. Rasim Gačinović
Mustafa Cerić
Dženana Kalup Druško, novinar
Jovankla Babić, pravnik
Vesna Cvejić, univerzitetski profesor
Hrvoje Klasić, isoričar
Zoran Vuletić, preduzetnik
Dragan Kapičić, sportski radnik
Beba Zugic Kapičić, glumica
Rajko Todorović Todor, slikar
Aleksej Kišjuhas, sociolog
Dušan Petričić, karikaturista
Enis Imamović
Mića Jovanović, novinar
Dragan Veselinov, profesor
Branka Latinović, Forum za medjunarodne odnose
Hajdana Nikčević Glomazić, andragog
Maja Obradović, preduzetnica
Vladimir Obradović, preduzetnik
Romano Bolković, novinar
Olivera Radovanović, Zelena mreža Vojvodine
Nevenka Tromp, profesor
Geoffrey Nice, advokat
David L. Phillips, Columbia University, New York
Edita Tahiri, političarka
Duško Radosavljević, predsednik Saveza antifašista Vojvodine
Dr Duško Radosavljević
Nedim Sejdinović, novinar
Dr Miroslav Ilić
Aleksandra Đurić-Bosnić, kulturološkinja, Novi Sad
Ljilja Spasić, aktivistkinja
***
The Republic of Montenegro is a target of attempted destabilization by violent means: its peace, territorial integrity, constitutional order, the rule of law, citizens’ equality and equal status of all churches and religious communities are under threat.
This is about yet another of official Belgrade’s attempts to restore Montenegro within a state community with Serbia, and thus obstruct its consolidation as an independent and sovereign state. Following on the referendum of May 21, 2006 Montenegro restored its independence that had been abolished after Serbia’s occupation in 1918. By passing the Law on Religious Communities drafted in cooperation with the Venetian Commission and adjusted to the highest European standards, Montenegro just reclaims a part of the property taken away from it under Regent Alexander Karadjordjevic’s decree of 1920 that abolished autocephality of the Montenegrin Orthodox Church. The said Law rounds off – at long last and in full – Montenegro’s legitimate status of a state. This is why Serbian extreme nationalists are raising hue and cry about the Law, and using it as yet another attempt at a coup d’état.
In October 2016 Montenegro managed to fend off a Russian-Serbian assault. Should this, yet another in a row of attempted destabilizations of Montenegro succeed, its consequences would be fatal – armed conflicts, losses in human lives and material destructions.
Strategist, mentor, logistician and mastermind behind this last attempt at destabilizing Montenegro is official Belgrade.. This refers to the Serbian Orthodox Church, Serbia’s regime and its biggest opposition parties. Once again are Serbian elites consensually calling for the regime’s radical response.
What we are warning against is that mechanisms for Montenegro’s destabilization are the same as those devised in the 1990s: keeping Montenegro under Belgrade’s pan-Serbian auspices warrants the life of the Greater Serbia project. Genocide, ethnic cleansing and mass war crimes against humanity committed in Croatia, Bosnia-Herzegovina, and Kosovo stand as the “monuments” of such policy of Belgrade’s.
Among other things, official Belgrade and its allies have picked up Montenegro as a victim of Slobodan Milosevic’s regenerate policy for neighboring states because of its uncompromising commitment to civil society, Euro-Atlantic integration, protection of minorities and good neighborly relations.
Although Serbian nationalism has lost almost all of its levers of power, we believe that it is most important to alert against such official Belgrade’s policy. Regional stability is vital to all Balkan nations, and that’s why they have to demonstrate full responsibility for and readiness to face up all upcoming challenges.
Given Montenegro’s present position as a South European leader in Euro-Atlantic integration, we take that the passivity of European institutions and democratic national governments when it comes to condemning another of attempts at Montenegro’s destabilization that follows the principles of Slobodan Milosevic’s policy – is simply impermissible. Political, ecclesiastical and media smear campaign of misinformation conducted by Belgrade – but that also goes on in Podgorica and Banjaluka – seriously threatens peace, not only in Montenegro but also in the entire region.
This is why we are appealing to all political actors in the international community and the region to resolutely raise their voice against destabilization of Montenegro and the region official Belgrade has planned and been inciting.
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia Kontaktirajte autora peticije