Uvođenje kaznenih mera roditeljima
krajnje vreme da nastavnici dobiju status službenog lica
Re:
Sa 15-16 godina malo mogu..Dakle, razmisljace na vreme, tj. od trenutka kad dete dobiju kao najvecu odgovornost u svom zivotu.
hmmm
Re: Re:
Slažem se s vama!Majka sam dvoje dece sina (7razred) i ćerke (6 razred).Oštro osuđujem roditelje nevaspitane dece i smatram da su direktno odgovorni za ponašanje u školi i odnos prema nastavnicima.Međutim moram da primetim i to da od samog nastavnika zavisi odnos đaka prema njemu.Moja deca su imala veoma strogog nastavnika koji im je kasnije bio omiljeni nastavnik jer su kod njega pravila jasna.Nebitno je ko je čije dete(pošto živimo u maloj sredini),kakve su ocene iz drugog predmeta itd.Kod njega se na času muva ne čuje,a ono što su deca kod njega naučila znaju i dan danas i često ga pominju.
U svemu ovome deca su najugroženija da li zbog roditelja(mnogi ni ne znaju kako bi uopšte mogli da vaspitavaju vlastitu decu) ili zbog nastavnika koji prvo kasne na čas i po 20 min.,otaljigaju svoje(da li je to dete shvatilo ili nije nema veze),zakažu se navodne dopunske nastave na koje se predmetni nastavnik ne pojavi...itd
Re: Re: Re:
lepo je što su vaša deca bila takva, ali znate li da nastavnik u školi ne sme ni glas da podigne na nevaspitanog đaka, ne sme da ga kazni ( nekada smo išli po kazni u ćošak), a ako pokuša često izvuče deblji kraj ili od samog učenika ili od njegovog oca!
Re:
U potpunosti mogu razumjeti vašu ljutnju, razočaranje i bijes na pojedine pedagoške djelatnike. Moj je sin tijekom par godina u osnovnoj školi bio pod mobingom par loše odgojenih vršnjaka. Dugo nam je tajio istinu jer je mislio da će uspjeti sam riješiti taj problem, a uz to ga je bilo i sramota jer su neki od njih sitnije građe pa je bio povrijeđen njegov "muški ego". NIkada im nije uzvratio ni približnom mjerom jer smo ga kod kuće odgajali u "svjetlu razuma, pameti, praštanja i dobrote". Oslanjao se na razumijevanje i pomoć razrednika (kažem razrednika jer su se u tom odjeljenju često mijenjali) koji su u čitavu situaciju bili upućeni od strane drugih učenika (moj sin nije htio, kako je poslije rekao "biti tužakalo" ). Kada smo saznali istinu, jer su nasilnici čak objavili svoj "uradak" na you tube, moj muž i ja smo se zgrozili i uplašili za zdravlje (fizičko i psihičko svog djeteta. Tražili smo i molili pomoć od razrednika, pedagoginje i ravnateljice. Svima su bili poznati ti nasilnici upravo po takvom neprimjerenom ponašanju i svi su "kao fol" nešto pokušavali kroz miroljubivi razgovor s njima i njihovim roditeljima. Najčešći argument koji su mi davali je bio: "Ko djeca, sad se igraju, sad se svađaju, svi su oni isti." MOj sin je bio samo jedna od njihovih žrtava u školi. Par mjeseci je trajao moj apel za pomoć ali ništa. Par dana se sve smiri pa se opet moj sin vraća tužan i nikakav kući. Počeo je mrziti odlaske u školu a bitno je istaći da je odličan učenik koji na pojedinim takmičenjima predstavlja školu. Dobrica je pa često pomaže slabijim učenicima postići i uspjeh. Svemu je kulminirao jedan strašan događaj - jedan od nasilnika je dobio od nastavnice nižu zaključnu ocjenu pa je od bijesa (to je poslije sam tako objasnio) iskalio svoje nezadovoljstvo na mom sinu, prvo malo u školi na odmoru a potom na putu do kuće, vulgarnim riječima, rukama i nogama po čitavom tijelu. Odmah smo prijavili policiji i odveli dijete u bolnicu na snimanje, radi provjere unutarnjih ozlijeda. Policija je obavjestila školu i roditelje nasilnika. Ništa mu posebno nisu rekli niti uradili, nikakve sankcije osim privođenja ali je to bilo dovoljno da se i njegovi roditelji i voditelji u školi malo zapitaju i konačno priđu ozbiljnije tom problemu. Moj muž i ja smatramo i sebe krivima - od tada obučavamo svoje dijete kako se fizički odbraniti a ne samo riječima dobronamjerno, čak ga treniramo i da bude jači, bezobrazniji prema takvima, da se zna izboriti za sebe u ovom svijetu bezvlađa. Nema više dobrote, poštenja, uvažavanja, nema više pozitivne komunikacije - moraš imati "zube" da bi spasio život. Na žalost!
I još nešto, TREBA IZBACITI ZABRANU NASTAVNICIMA DA ĐAKA OSNOVCA IZBACE SA ČASA. To se masovno može zloupotrebiti od strane đaka, a možda se i zloupotrebljava (ne radim u školi pa nisam najupućeniji u tu problematiku)
Dobro je da se ovakva inicijativa pojavila, nesto se mora pokrenuti u ovom pravcu.
Radim u prosveti i znam da je problem i u roditeljima koji izbegavaju svoju odgovornost.
Sto se izbacivanja sa casa tice, ja sam za izbacivanje, uz trenutno obavestavanje roditelja.
Srecno!
This comment has been removed by the site administration.
Reason for the removal: spam
| This discussion has been closed. |