Pancevci i Pancevke, branimo kulturu !
POSLEDNJA VEST
Gradonačelnik Pančeva poništio odluku o postavljanju spomenika Knićaninu ispred Gradske uprave. Spomenik će umesto Knićanina dobiti članovi gradskog Veća.
Ovakve i slicne stvari iziskuju javnu diskusiju ili referendum sugradjana i relevantnih strucnjaka , u suprotnom , odnosno ovom slucaju , moze se smatrati samovoljom i bahacenjem . Pogotovo ako se radi o novcu sugradjana , ako se radi o licnim sredstvima nista protiv nemam da se to uradi na primerenoj lokaciji za takve stvari .
Nije u pitanju samo kultura. Od 1988, a posebno u poslednje vreme, intenzivno se radi na negiranju Vojvodine u svakom smislu i njenom posrbijancenju (pretvaranje u severnu srbiju). To pretvaranje Vojvodine u severnu srbiju je samo deo projekta velike srbije koji im nije uspeo, pa se sada izivljavaju na Vojvodini.
Podizanje spomenika je deo strategije Srbije u kojem ona parcijalno tumaci istoriju Vojvodine u XIX veku sa ciljem opravdanja njenog potpunog politickog gasenja u XXI veku. Inace, zanimljivo je kako su cak i oni vojvodjanski Srbi (Vojvodjanin je u medjuvremenu postao regionalni i multietnicki pojam) koji su bili najvise za ujedinjenje sa Srbijom, samo par godina nakon 1918. duboko zazalili zbog toga.
Da se vratim na pocetak; nije ovo samo pitanje kulture vec i civilizacijsko pitanje Vojvodine i pitanje njenog opstanka.
Re:
Nije ovo sada pitanje "biti ili ne biti" za Vojvodinu, ali nije lose pruzati otpor na svakom koraku.
Залудни поп и јариће крсти!
This comment has been removed by the person who wrote it.
Против сам скрнављења и не поштовања историјских културних обележја !
ПС.
Естрадни сам уметник, те поштујем и друге видове уметничких дела,
као што је између осталог и вајарство - кипарство...
Re:
Пун погодак, опет коловођа има за циљ да профитира на пројекту,
није у питању уметност, нити ишта друго, већ да се профитира на беспотребном мега пројекту, у већ економски тешкој ситуацији, док пензионери и социјално угрожени, по контејнерима преживљавају, овде се бацају средства у чељуст похлепних.
ПС.
Био сам у социјални рад, не дају ми социјалну помоћ која ми припада и коју сам добијао али већ више од 5 година ме завлаче, да ме пензија мамина спутава која је 12 хиљада у две рате, једва преживљавамо а овде се бацају средства узалудно, докле више !?
Нека поставе свој пројекат на друго место, било где у граду ако већ морају да профитирају а предлажем, да тај пројекат надлежни некорумпирани органи преиспитају, само да се не корумпирају и они у међувремену испитивања тешког и уносног мега пројекта !
Akindžije su bili ljudi bez škole, zanata i imanja u Otomanskom carstvu, koji su bili na granicama Otomanskog carstva i koji su služili za to da pripreme ratove. Oni su pripremali tako što su, u našem slučaju, prelazili Savu i Dunav, dolazili u Vojvodinu, pljačkali, palili, ubijali i i strahom praznili teritorije kroz koje je kasnije vojska mogla da prođe.
Pocetkom XX veka akindzije su presle Savu i Dunav, tu su ostali, i od tada daju nazive ulicama i dizu sebi spomenike.
U Pancevu sam pohadjala Osnovnu skolu,baletsku i uporedo
zavrsila sest razreda Muzicke skole "Jovan Bandur".
Nas grad je tada imao vec mnogo poznatih stvaroca na polju kulture i umetnosti te mi se cinilo da se iz tog grada svuda moze otici u Svet.
Bila sam ponosna jer sam iz Panceva,mada rodjena u Beogradu.Verovala sam cvrsto u sve ono za sta se i moj otac,kao direktor Muzicke skole borio; za razvoj muzicke obrazovanosti grada Panceva kao i svih okolnih sela.
Takvi utisci iz detinjstva ostavljaju dubok pecat na dete koje se tek razvija i trazi svoje puteve.
Bez obzira sto sam jos kao veoma mlada devojcica otisla u Bec da studiram klavir,odlucila sam da se vratim da bih bas u Pancevu zavrsila i nasu Gimnaziju !
Ista mi je bila priznata u belom svetu,kako mi to kazemo.
Pancevo ne sme da izgubi svoje korene,ne sme da se iritira negativnim talasima u danasnjem dobu i svim propratnim nedacama koje bi da uguse kulturni razvoj i ugrozi time decu i mlade !
Branim kulturu grada koji mi je sve dao da bih u dalekom svetu bila i ostala covek sa idealima koji najvise ceni lepotu kulture i umetnosti.
PS Veoma je zalosno da u dvadeset i prvom veku moramo da se borimo za spas kulture u gradu koji je po njenom nivou nadaleko bio cuven i u davnim vremenima !
Ivana Pichlmayr-Milicevic
| This discussion has been closed. |